PRIMJER "STRUČNE" ANALIZE... Pavle Kalinić (by Moud Al Abu Dowa)

Kritika medijskih izviješća s Bliskog istoka i o Bliskom istoku, s posebnim osvrtom na hrvatske medije

PRIMJER "STRUČNE" ANALIZE... Pavle Kalinić (by Moud Al Abu Dowa)

Published 24 rujna, 2004 by Tintilinić | E-mail this post

General koji nije naučio gubiti, genij taktičkih uzmaka ne bi li u konačnici ostvario strateški cilj, Ariel Sharon, odlučio se za potez – POVLAČENJE. Ne radi se o povlačenju zato što Izrael nema vojne i financijske snage ostati u Gazi, već o povačenju iz pojasa Gaze kako bi se zauvijek ostalo na Zapadnoj obali.

Sharon je, za razliku od Netanyahua, shvatio da nema izbora osim povući se. Odlazeći iz Gaze Izrael ne gubi nijednu svoju stratešku točku jer je Gaza blokirana s mora i kopna, već se izvlačenjem Židova iz Gaze Palestinci prepuštaju sami sebi da se muče s onim što će im ostati. To je uglavnom jedno veliko ništa plus pijesak sa skoro minimalnim izvorima vode.

Pojas Gaze, koji je nekada bio pod egipatskom kontrolom, pretvrd je orah da bi ga netko želio zadržati za sebe. Naravno, osim Palestinaca koji nemaju izbora. No u Gazi vlada stalan sukob između sekularnog PLO-a, koji se nepobitno guši u korupciji, i vjerskog Hamasa koji je ozbiljan konkurent za preuzimanje vlasti.

Najavljujući povlačenje iz Gaze i pozivajući istovremeno i ministra policije i vojske da spriječe građanski rat u Izraelu (između pobornika i protivnika povlačenja), Sharon zapravo zaziva palestinski građanski rat u Gazi. Time bi pokazao svijetu da se, eto, Izrael povukao iz Gaze, ali da je to dodatno destabiliziralo Bliski istok.

Naravno, palestinski građanski rat poslužio bi Sharonu ili bilo kome tko zasjedne nakon njega u premijersku stolicu kao opravdanje i osnovni razlog zbog čega se Izrael nikada neće povući sa Zapadne obale. Jer kada bi se Izrael povukao sa Zapadne obale, to bi dovelo do građanskog rata, što si ta država ne može dopustiti iz taktičkih, strateških i inih izmišljenih razloga.

Pravi razlog je to da je Sharon odlučio izvući svoje naseljenike iz Gaze te ih naseliti u Izraelu ili na okupiranoj Zapadnoj obali. Uostalom, i veliki borac za ljudska prava i lovac na naciste - predsjednik Centra Simon Wiesenthal Ephraim Zuroff - stalno je nastanjen na okupiranoj Zapadnoj obali u židovskom naselju koje međunarodna zajednica smatra ilegalnim.

Zapadna obala upravo se betonskim zidom, zidom srama, odjeljuje ne samo od Izraela, već od cijelog Jeruzalema i rijeke Jordan te se ustvari razbija na tri dijela. I to što bi u budućnosti, dalekoj budućnosti, bilo pod 'palestinskom samoupravom', nikako ne bi moglo egzistirati bez izraelske 'bratske' pomoći.

Ariel Sharon vidi kako je situacija u i oko Izraela svaki dan sve gora ma koliko Izrael bio jak, tehnološki i vojno superioran nad svim svojim susjedima. On je isto tako svjestan da se s bajunetima može sve osim na njima sjediti. Povlačenje iz pojasa Gaze samo je taktički potez kojim se želi dobiti na vremenu jer koliko god vjerovali u vječnost Izraela, on će sam biti vječan isto onoliko koliko će vječan biti SAD i njegova moć da u pokornosti drži cijeli svijet.

Čerečenje Zapadne obale zasigurno će se ubrzano nastaviti. Zidom se izoliraju palestinska naselja i gradovi koji se u ovoj fazi, po Sharonovom mišljenju, ne mogu isprazniti ili jednostavno prebrisati. Milijun Palestinaca u Gazi bit će prepušteno sebi samima i međunarodnoj pomoći ukoliko se uspiju među sobom dogovoriti.

Ukoliko izbije građanski rat, Sharon ili njegovi nasljednici moći će ubrzano krenuti u definitivno 'čišćenje' Zapadne obale i unutar zida koji se trenutno gradi usprkos protivljenju međunarodne zajednice. Skoro dva milijuna Palestinaca koji žive na Zapadnoj obali i u Jeruzalemu jednostavno se ne mogu toliko sabiti u 'geto' omeđen zidom.

Najvjerojatnije predstoji niz 'operacija' kojima će se pokušati smanjiti broj Palestinaca na prihvatljivu – NULU. Građanski rat u Gazi bio bi idealno pokriće za 'konačno rješenje' Palestinaca na Zapadnoj obali.

Naravno, u SAD-u dosad nisu vidjeli nijednu povredu ljudskih prava u Izraelu. Tako nisu primijetili ni operaciju 'čišćenja' Palestine od Palestinaca koja traje već više od pola stoljeća. 'Konačno rješenje' bila bi samo točka na kraju rečenice.

TAKO PIŠE NAŠ PAVLE.

ALI, DA LI JE DOISTA TAKO?

NIJE.

EVO I ZAŠTO:

U početku sam smatrao da nema NIKAKVOG razloga odgovarati na gomilu nepoznavanja činjenica koju gospodin Kalinić iznosi u svom članku. Još jedan u nizu «poznavatelja svjetskih pitanja» koji je uspio dogurati do nekog «savjetnika» bivšeg premijera Račana (savjetnici se, za razliku od premijera, u javnosti uvijek mogu izvuči na nedostupnost podataka i slične floskule). No, zatim sam se zainteresirao za pisca tih redova i otkrio sljedeće: da je gospodin autor nekoliko knjiga koje se danas nalaze na raznim policama diljem Hrvatske, da je diplomirao na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, da je u ovom trenutku (2004.) saborski zastupnik te da je član Odbora za informiranje, informatizaciju i medije.Tada sam shvatio da se na stavove u ovom članku itekako treba osvrnuti. Detaljno, sa protupodacima. A stavovi su, koliko se dade vidjeti, sljedeći:

1) Ariel Sharon, trenutni premijer Izraela, svjesno žrtvuje Gazu da bi zauvijek ostao u Judeji/Samariji (Zapadnoj obali)

2) Sharon će iseljenike iz Gaze naseliti u Judeji/Samariji (na Zapadnoj obali)

3) U ovom trenutku se gradi «zid» oko Jideje/Samarije - Zapadne obale («Zid srama»)

4) Sharon nastoji izazvati građanski rat da bi napravio «konačno čišćenje» Palestinaca

SVI ovi stavovi, kako ću pokazati, nemaju veze sa realnošću, a bacaju vrlo zabrinjavajuće svjetlo na obrazovanje gorespomenutog saborskog zastupnika.

Gospodin Kalinić niti jednom rječju ne kaže kako je došao do tog zaključka. On to, eto, iznosi kao factum, ne shvaćajući da običnom čitatelju to i postaje – factum.

A što je zapravo istina? Istina je da je Izrael donio detaljan plan za povlačenje iz Gaze do kraja 2004-te godine, te detaljan plan povlačenja iz JUDEJE/SAMARIJE (ZAPADNE OBALE) do kraja 2005. PRVI DIO toga plana – povlačenje svih 21 naselja u Gazi, te 4 u Judeji/Samariji (Zapadnoj obali) – predviđen je do svibnja 2005. Zatim se očekuje izlazak iz Zapadne obale do kraja 2005-te, uz vrlo lako moguće kašnjenje do kraja 2006-te.

DETALJNI PLAN POVLAČENJA MOGUĆE JE VIDJETI OVDJE (Prime Minister Ariel Sharon's four-stage disengagement plan): Za sve koji su u nedoumici, JUDAEA i SAMARIA zajedno čine ono što se u novinama zove «Zapadna obala». Na istim je stranicama moguće vidjeti detaljan plan povlačenja iz Gaze.

Kalinić nadalje u svom članku govori da je «Gaza blokirana s kopna i mora» i da je «ostavljena sama sebi» bez «ikakvih resursa»... Gospodin Kalinić, recimo, očito ne poznaje detalje povlačenja gdje se jasno kaže:

As a rule, Israel will enable the continued supply of electricity, water, gas and fuel to the Palestinians, under the existing arrangements and full compensation.(U pravilu, Izrael će kontinuirano opskrbljivati Palestince strujom, vodom, plinom I naftom, prema postojećim dogovorima i za kompenzaciju)

Možda će se gospodin Kalinić sada pobojati da će Izrael to iskoristiti kao sredstvo pritiska, što je, uistinu, moguće, ali tada gospodin Kalinić zaboravlja da Izrael isto tako stvari neophodne za život negdje kupuje: primjerice, plin kupuje u EGIPTU, zemlji koja je nedavno tiskala, na državnoj razini, Protokole sionskih mudraca. Drugim riječima, ako Izrael “stisne” Palestinu, Egipat će “stisnuti” njega. Toliko o resursima.

Što se tiče blokade s kopna, gospodin Kalinić vjerojatno misli na Izraelsku kontrolu Philadelphia corridora. Međutim, njemu očito nije poznato da je kontrolu koridora Izrael odlučio zadržati TEK nakon što se otkrilo da su glavni trening-centri Hamasa na Sinaju, a da Egipatska vlada žmiri na njihovo postojanje? Nije mu, također, poznato da je Hamas na plan reagirao da je povlačenje tek predah, i da se neće zaustaviti dok cijeli Izrael ne bude zbrisan sa karte svijeta i dok Izraelci ne budu pobacani u more. (Hamas, naime, ne priznaje čak ni teritorije prije 1947 godine, kao ni Darfourovu deklaraciju, niti UN-ovo priznanje Izraela).

U Planu povlačenja piše o tom problemu sljedeće:

The State of Israel will continue to maintain military presence along the border between the Gaza Strip and Egypt (the Philadelphi route.) This presence is an essential security requirement. (Država Izrael će nastaviti svoju vojnu prisutnost duž granice između Gaze i Egipta (Philadelphija koridor). Ova je nazočnost esencijalna za sigurnost Izraela.)

. Međutim, spominje se i slučaj povlačenja

If and when the conditions are met enabling the evacuation of the area, the State of Israel will be willing to consider the possibility of setting up an airport and a seaport in the Gaza Strip, subject to arrangements agreed upon with the State of Israel. (Ako i kada se pojave uvjeti koji će stvoriti mogućnost da se područje evakuira, država Izrael će biti zainteresirana za mogućnost da tamo otvori aerodrom i luku, što će biti regulirano dogovorom sa Državom Izrael).

O morskoj izolaciji Gaze, na žalost, nemam apsolutno nikakvih podataka – možda zato što nema niti jedne luke koja bi na bilo koji način mogla poslužiti u industrijsku ili vojnu svrhu. U tom smislu, Gaza je naprosto – obala.

Dakle, kao što se iz ovog svega vidi, gospodin Kalinić nema praktički nikakvog saznanja o Planu povlačenja, ne zna da se on tiče i Gaze i Zapadne obale, ne zna da je izraleski Knesset donio zakon da se doseljenike koji neće poštovati odluku o povlačenju SILOM natjera, te da se protiv njih pokrene kazneni postupak, ne zna da Gaza neće ostati izolirana pustinja i očito još mnogo stvari.

Iz ovoga se dade zaključiti da gospodin Kalinić piše proizvoljno, a da podataka ili nema ili ih svjesno ne koristi.

Sharon će iseljenike iz Gaze naseliti na Zapadnoj obali

Činjenica jest da je Sharon pokrenuo izgradnju nekoliko novih naselja prije par mjeseci na Zapadnoj obali. No, ono što gospodin Kalinić ne govori u svom komentaru je da je to zaustavljeno. Nadalje, sama činjenica da se Izrael obvezao do svibnja 2005-te maknuti 4 naselja teško da pokazuje neki plan da će «stanovnici Gaze biti prebačeni na Zapadnu obalu». Osim ako gospodin Kalinić nije zamislio gomilu šatora i kamp-kućica u kojima će oni provesti ostatak svog života (ovo ipak nije precizirao u svom komentaru).

Što se tiče toga, zanimljivo je da Izraelski mediji upozoravaju na to da će veliku količinu ljudi iz Gaze primiti – Ashkelon! A Ashkelon je, za sve koji ne znaju, udaljen nekoliko kilometara sjeveroistočno od granice sa Gazom:

Ashkelon city heads are excited about the possibility of absorbing the evacuees from Gaza. And even the threat of Qassams can't stop them.

Dakle, kako se vidi, gospodin Kalinić nije upoznat sa trenutnim stanjem oko ovog pitanja. Ili – ne želi biti upoznat.

U ovom trenutku se gradi «zid» oko Zapadne obale («zid srama»)

Gospodin Kalinić očito nije upoznat s nekoliko činjenica:

- Odobrena putanja – INTERNACIONALNO – je ona po Zelenoj liniji, koja se smatra startnom granicom Izraela i buduće države Palestine. Kažem «startnom», jer se prema sporazumu iz Osla ostavilo prostora da se o pojedinim problemima dogovara i raspravlja.

- «Zid» se sastoji od 97% žičane ograde i 3% betonskih zapreka i tornjeva i sličnog. Ako je nešto 97%, onda je to večinsko i naziva se tim imenom. Dakle, u pitanju je OGRADA.

- Internacionalna zajednica nema NIŠTA protiv stvaranja zida na nečijem teritoriju: da Hrvatska odluči napraviti istu stvar u Zagrebu, po sredini Trga bana Jelačića, međunarodna bi zajednica smjela jedino vrtiti palčevima po ovom pitanju. To nije njena jurisdikcija. Razlog zašto je međunarodna zajednica uputila prigovor jest da je sporadično stvarno dolazilo do zadiranja u teritorij koji po Oslu pripada Palestincima.Iz tog je razloga Palestinsko građansko tijelo diglo tužbu protiv Države Izrael, DOBILO tu tužbu na IZRAELSKOM Vrhovnom sudu koji je presudio da se OGRADA na spornim dijelovima MORA RAZMONTIRATI, da se oštečenim Palestincima (u pitanju je bilo uništavanje maslinika itd) ima NADOKNADITI ŠTETA, te da se gradnja ograde obustavlja do prosinca 2004-te kada IDF mora Vrhovnom sudu predočiti U DETALJE trasu nove ograde

SVE detalje oko legalizma i legitimiteta ove ograde možete vidjeti ovdje:

(Notta bene: Ono što ćete primjetiti na toj istoj strani je ime Judge Al-Khasawneh. Radi se o ARAPINU koji je SUDAC IZRAELSKOG VRHOVNOG SUDA. Po gospodinu Kaliniću, to je očito jedan kojem «prijeti konačno rješenje» - istina, na vrlo čudnom mjestu – ali ipak prijeti...)

Sharon nastoji izazvati građanski rat da bi napravio «konačno čišćenje» Palestinaca

Najbezobzirnija i najarogantnija izjava u cijelom članku gospodina Kalinića koju on NIGDJE niti RIJEČJU ne podstiče IKAKVIM dokazom. On govori o «genocidu» koji se planira! Time on jednu vladu – nisam Sharonovac, ali u ovakvim slučajevima ne mogu a da ne stanem na njegovu stranu – optužuje da smišlja genocid nad jednim narodom! I to radi BEZ IJEDNOG DOKAZA! Na jednostavnim spekulacijama

Najavljujući povlačenje iz Gaze i pozivajući istovremeno i ministra policije i vojske da spriječe građanski rat u Izraelu (između pobornika i protivnika povlačenja), Sharon zapravo zaziva palestinski građanski rat u Gazi. Time bi pokazao svijetu da se, eto, Izrael povukao iz Gaze, ali da je to dodatno destabiliziralo Bliski istok.

O kojem to građanskom ratu priča Kalinić? Po ovome, očito se radi o IZRAELCIMA? Jer, samo među njima ima pobornika i protivnika povlačenja? No, kakve to veze ima sa Palestincima?

Ukoliko izbije građanski rat, Sharon ili njegovi nasljednici moći će ubrzano krenuti u definitivno 'čišćenje' Zapadne obale i unutar zida koji se trenutno gradi usprkos protivljenju međunarodne zajednice. Skoro dva milijuna Palestinaca koji žive na Zapadnoj obali i u Jeruzalemu jednostavno se ne mogu toliko sabiti u 'geto' omeđen zidom.

IZNENADA, taj građanski rat u IZRAELU bi bio povod za Sharona da ga ide smirivati – u budućoj državi Palestini? Mislim, onoliko koliko se dade razabrati iz Kalinićevog – više to ne bi ni nazvao ovim imenom, ali dobro – članka, Sharonova strategija je izazvati građanski rat među Palestincima i onda upasti, upotrijebiti ga kao opravdanje za pred međunarodnom zajednicom i prigrabiti Zapadnu obalu i Gazu i, naravno, sretno živjeti ostatak života.

Međutim – nije baš jasno kako on to misli izvesti? Po Kaliniću, tako da izazove građanski rat između Izraelaca? Detalji ovog plana poznaju vjerojatno samo Sharon i Kalinić, zapravo, mislim da ipak to zna samo Kalinić.

Skoro dva milijuna Palestinaca koji žive na Zapadnoj obali i u Jeruzalemu jednostavno se ne mogu toliko sabiti u 'geto' omeđen zidom...

Zanimljivo je da gospodin Kalinić se ne sjeća, primjerice, Nizozemske... Tako Judeja i Samrija imaju populaciju od 2,311,204 čovjeka na 5.860 km2, što daje 395 ljudi na jedan km2, dok Nizozemska, s populacijom 16,318,195 ljudi na 33.883 km2 daje populaciju od – 481 čovjeka na 1 km2. (podaci iz CIA Factbook)

Gospodin Kalinić govori da se guraju? Što bi onda tek Nizozemci trebali uraditi? Osvojiti komad Njemačke?

Najvjerojatnije predstoji niz 'operacija' kojima će se pokušati smanjiti broj Palestinaca na prihvatljivu – NULU. Građanski rat u Gazi bio bi idealno pokriće za 'konačno rješenje' Palestinaca na Zapadnoj obali.

Zanimljivo je da gospodin Kalinić ne razlikuje Hamas od Palestinaca. Isto tako, zanimljivo je da gospodin Kalinić nema pojma o tome da je prirodni prirast na zapadnoj obali 3.21% (2004 est.), a u Gazi 3.83% (2004 est.), što je prirodni prirast za koji bi velika većina Euoropskih zemalja (uključujući i Hrvatsku) dušu dala. On ne zna statističke podatke:

In Gaza, for example, the population increased from 731,000 in July 1994 to 1,225,911 in July 2002, an increase of 68 percent. The growth rate was 3.95 percent, one of the highest in the world. According to the UN, the total Palestinian population in all the disputed territories (they include Gaza, the West Bank, and East Jerusalem) was 1,006,000 in 1950, and rose to 1,094,000 in 1970, and exploded to 2,152,000 in 1990. Anthony Cordesman notes the increase "was the result of improvements in income and health services" made by the Israel. Since the intifada, the Palestinian population has continue to grow exponentially, increasing more than 20 percent just from 1995 to 2,000 when it reached 3,183,000 ( izvor: Anthony Cordesman, "From Peace to War: Land for Peace or Settlements for War," DC: Center for Strategic and International Studies, August 15, 2003, pp. 12-13

Prijevod: U Gazi, primjerice, populacija se popela sa 731,000 u srpnju 1994. na 1.225.911 u srpnju 2002., što je porast od porast 68%. Stopa nataliteta je 3.95%, jedna od najvećih na svijetu. Prema UN-u, kompletna populacija na spornim teritorijama (UN pod tim smatra Gazu, Zapadnu obalu i Istočni Jeruzalem) bila je 1.006.000 u 1950-oj, i popela se na 1.094.000 u 1970-oj te eksplodirala na 2.152.000 u 1990-oj. Anthony Cordesman je zabilježio da je porast bio «rezultat poboljšanja zbog primanja i medicinske službe» koju je omogućio Izrael. Od Intifade, Palestinska je populacija počela rasti eksponencijalno, povečavajući se za više od 20% od 1995-e do 2,000-te, kad je dostigla 3.183.000.)

Naravno, u SAD-u dosad nisu vidjeli nijednu povredu ljudskih prava u Izraelu. Tako nisu primijetili ni operaciju 'čišćenja' Palestine od Palestinaca koja traje već više od pola stoljeća. 'Konačno rješenje' bila bi samo točka na kraju rečenice.

Završivši ovako bombastično svoj članak, Kalinić naravno pokazuje da mu rukovanje internetom nije jača strana: sve što mu je potrebno je otići na SLUŽBENE stranice američke vlade zatim kliknuti na lijevom podmenijeu «countries», zatim na «Near east affairs» zatim na «country information» i na kraju na «Israel»; ovdje može naći vrlo dobre podatke o samom Izraelu; ako ga pak više zanima da nisu vidjeli «ni jednu povredu ljudskih prava», onda mu savjetujem menu «International issues» > «Human rights» > «Country reports» > 2003 > Near East and North Africa > Israel and the occupied teritories. Ovdje će vidjeti da se navodi PRAKTIČKI SVAKI slučaj kršenja ljudskog prava sa ovije strane – izraelske i palestinske – i da se čak na nekim mjestima iznose i OSOBNA IMENA.

Kada SAD i praktički sve svjetske nevladine udruge imaju ovakve podatke, zašto onda ne reagiraju? Razlog, naime, leži upravo u tim podacima: oni jasno i glasno pokazuju istinu o Izraelu, a to je da IMA kršenja ljudskih prava, da ima zločina i sličnog, ali nema organiziranog etničkog čišćenja. (Kao zanimljivost, pokušajte na tom istom siteu kliknuti na Francusku ili Englesku i – uživati u stvarima koje niste znali.) Ono što će, ipak, vjerojatno iznenaditi Kalinića su i izvješća o SUĐENJIMA unutar Izraela za ta kršenja.

Da zaključim: gospodin Kalinić na svu žalost, vidi se, nema puno veze sa materijom o kojoj piše. Kako je dobio titulu magistra znanosti, ne znam i – ne želim znati nakon ovakvog članka. Ono što plaši je sljedeće:
Ne može se reći da je Kalinić antisemit – ali se može reći da potpuno nesvjesno (ili svijesno, ali za to nemam dokaza) podstiče mržnju prema Izraelu. Međutim, mržnja prema Izraelu se u Hrvatskoj oblikuje u mržnju prema Židovima, što znači, da Kalinić svojim nesmotrenim izjavama podstiće antisemitizam u Hrvatskoj. Napominjem – to radi jer za svoje komentare nema NIKAKVIH dokaza, već prozvoljno piše, a to onda postaje pamflet. Što je još opasnije, iza njegovog imena stoji SDP koji njegovim riječima daje težinu.

Njegove kolumne se nalaze na T-Portalu, jednom od najposjećenijih portala u Hrvatskoj. To mu daje visoku posječenost i čitanost – što doprinosi širenju ovakvih neodgovornih stavova.

Na kraju, izuzetno je važno napomenuti da autor ovih stihova NIJE nikakav Sharonovac – dapače, smatra da bi Sharon trebao pred sudom odgovarati za neka njegova djela – ali da smatra da je pomodarstvo blaćenja Izraela postalo pretjerano. I, kako se vidi danas, sve opasnije i opasnije, jer vodi u antisemitizam...

Link na originalni članak

Oznake: Pavle Kalinić