Mali Crveni Patuljci

Kritika medijskih izviješća s Bliskog istoka i o Bliskom istoku, s posebnim osvrtom na hrvatske medije

PAVLE KALINIĆ , TREĆI PUT (by Moud Al Abu Dowa)

0 komentar(a) 29 studenoga, 2004. Autor: Tintilinić.

Umjesto Palestine stvara se 'arapobantustan'.

Prenosimo komentar sa T-portala:

Kaliniću???? I tebi je netko dao neku titulu??
Ja ti ne bi dao prolaz u osnovnoj za nepoznavanje povijesti!

Prvo: Rezolucija 181 se ne tiče CIJELE Palestine, jer je Britanska provincija Palestina bila od Mediterana do Iraka - sa Jordanom, Sirijom, Izraelom, Gazom, Zapadnom obalom, Libanonom! PRVO je stvoren JORDAN (Transjordan) i SIRIJA, a zatim se dodjeljivala zemlja Izraelu i Palestini! Dakle, o kakvih ti to "53%" i "47%" pričaš?? Koje Palestine?

Drugo: što nigdje ne kažeš zašto se 1967. uzima kao točka od koje se dalje ne ide?! Što ne kažeš da je 1948. Egipat ANEKTIRAO Gazu, da je Jordan ANEKTIRAO Judeju i Samariju (Zapadnu obalu), da ih je SVIJET ZATIM PRIZNAO, pa odigrati drugacije prema Židovima je - što, Kalinicu?! Što ne kažeš nigdje da JORDAN nije htio dozvoliti Državu Palestinu nakon 1950-te, da je Sirija imala gadan unutrašnji sukob s PLO-om jer su htjeli Palestinske teritorije samo za sebe, što ne kažeš da je HAFEZ ASSAD direktno rekao Yasseru: "You do not represent Palestine as much as we do. Never forget this one point: There is no such thing as a Palestinian people, there is no Palestinian entity, there is only Syria. You are an integral part of the Syrian people, Palestine is an integral part of Syria. Therefore it is we, the Syrian authorities, who are the true representatives of the Palestinian people". Što to ne kažeš?

Što nigdje ne kažeš da Bush nigdje nije potpisao da je Jeruzalem izraelski glavni grad? Što ne kažeš da se Jeruzalem sastoji od STAROG GRADA, gdje se nalazi i AL-AQSA, i da je UPRAVO TO sporno područje!? I da Izraelce blago boli ona stvar za ABU DIS, predgrađa na istoku Jeruzalema, koja su odredjena da budu glavni grad buduće Drzave Palestine?! I što ne kažeš da je prije 8 mjeseci bila peticija u tom istom Abu Disu da se OSTANE U IZRAELU!? Kako to tumačiš - Palestinci zele ostati u Izraelu?!

I kad smo vec kod toga: što nisi napisao da je plan UN-a od 29.11.1947. godine, koji govori o podjeli na židovsku i arapsku Palestinu s Jeruzalemom kao INTERNACIONALNOM ZONOM, naišao na vrlo violentne reakcije kod Arapa!? Da već u STARTU nisu htjeli pristati ni na kakav IZRAEL, iako su dobro znali da je BRITANSKA PROVINCIJA PALESTINA dio COMMONWEALTHA i po međunarodnom pravu da ju BRITANIJA ima pravo rezati kako želi!? Iako je Britanija bila prema njima i VIŠE nego susretljiva - stvorila je JORDAN i SIRIJU, htjela je i PALESTINU - a Židovima je dala 15500 km2 (što je JEDVA cca 15% UKUPNOG teritorija Brit. Prov. Palest.), da NITI TO nisu htjeli prihvatiti!?

Govoriš ovdje o Deir Yassinu, ponavljaš iste spike kao i iz prošle kolumne, ponovno i ponovno: tebi netko PLAĆA ZA OVAJ COPY-PASTE? Nisi se ni potrudio barem donijeti podatke: da jesi, znao bi da je pokolj u DEIR YASSINU izvršio IRGUN i STERN GANG, koji su TERORISTIČKE ORGANIZACIJE! Da si malo viče citao, znao bi da je IDF nastao od HAGANE, koja se u tim područjima nije nalazila u to vrijeme! Što, za tebe je potpuno isto ako zločin napravi pripadnik Hrvatske Vojske ili netko iz neke paravojne postrojbe!?
I NIGDJE nisi naveo koliko ih je ubijeno: da si tražio na sva tri izvora, načao bi da IZRAELCI tvrde da ih je ubijeno između 220 i 250, da ARAPI tvrde između 100(!) i 1000, da UN govori o nekih 200!

Nisi, zanimljivo, nigdje napisao ništa o Gush Etzionu (na jugu Jeruzalema) gdje je arapskoj strani u masakru asistirao i Jordan. Tamo su naime od 1943 – 1948 nastala 4 naselja - Kfat Etzon, Masuot Yitzack, Ein Tzurim i Revadim sa ukupno 450 stanovnika. Godine 1948. sva su četiri naselja potpuno razorena: ubijeno je 240 muškaraca, žena i djece, a ostatak, njih 260, odvedeno je u logore.

Ti bi kao trebao biti "stručnjak", a ti ili NIŠTA ne napišeš ili pišeš propagandne pamfletiće! I za ovo ti dobijas lovu!

Govoriš o 750.000 izbjeglica u Naqba: NIGDJE ne pišeš od kud ti to?! Arapski izvori govore o milijun, Izraelski o 500.000, UN tvrdi 630.000! Ovo što si napisao smrdi na onog holocaust-deniera Garaudyja...

Onda dalje pises o 300.000 izbjeglica 1967.! Nije 300.000 vec 350.000, i 95% iz Judeje i Samarije (sa Zapadne obale Jordana)! 200.000 ih je otislo u Jordan, 110.000 u Siriju, 40.000 u Egipat!
I nisi napisao da ih se do 1971. vratilo 40.000. Tako da je ovo tvoje: "I te izbjeglice imaju pravo na povratak, za što Izrael nikada nije pokazao ikakav interes." zapravo - LAŽ ili NEZNANJE. Pa ti izaberi.

Druga stvar: ti ili NE ZNAS ili NAMJERNO NEĆEŠ REĆI razliku izmedju REZOLUCIJE VIJEĆA SIGURNOSTI i REZOLUCIJE OPĆE SKUPSTINE! Vijeće sigurnosti - obvezatno! Opća skupština - neobvezatno! Evo ti i primjera: da nam je OPĆA SKUPŠTINA dala naredbu da se povučemo iz, primjerice, Srednje Bosne, samo bi se nasmijali i nikom ničta! Da je VIJEĆE SIGURNOSTI dalo istu naredbu - MORALI bi se povući!
A ti malo proisurfaj po UN-ovom siteu pa si pogledaj da je IZRAEL poštovao rezolucije VS-a, a da ga je - uglavnom - bolio penis za one od OS-a. Dobar primjer ti je rezolucija o povlačenju iz Libanona koju je IZRAEL ISPOŠTOVAO.

Što se ne bi moglo reći za neke arapske zemlje na koje ti ocito imas slabu točku, a?

Nadalje nešto pišeš o sigurnosnoj ogradi: govoris da se "svaki dan otima Palestinska zemlja"! Nisi očito NIŠTA čitao o tome da su palestinski građani podnjeli tužbu Izraelskom glavnom tuzilastvu koje je onda TUŽILO DRŽAVU IZRAEL pred VRHOVNIM IZRAELSKIM SUDOM! I onda - tužbu DOBILI!? Da su čitavi KILOMETRI te iste ograde bili RAZMONTIRANI, da je Država Izrael morala platiti cca 4 milijuna šekela odštete tim istim stanovnicima, što im se u ovom trenutku navodno isplaćuje, te da je VRHOVNI SUD IZRAELA zabranio - da, ZABRANIO! - daljnju gradnju dok od IDF-a ne dobije U DETALJE plan gdje će U METAR te ograda ići, te PISMENI KONSENT OD SVAKOG preko čije zemlje prelazi!

I zaboravio si - naravno - napomenuti da je jedan od sudaca Vrhovnog suda Izraela ARAPIN: Al-Khasawneh! To ti se očito ne uklapa u sliku "genocida bez granica" koju Izraelci rade naprosto zato jer im je dosadno!

Naravno, pišeš i o nekom "intenziviranju sukoba"... "Stručnjaci" tvojeg kalibra pisali su i o "eskalaciji" na samom Arafatovom pokopu! I o tome da je "Izrael otvorio vrata pakla" kad je ubio Yassina! I što se dogodilo? Ništa! UN navodi da je broj bombaških napada na civile četverostruko MANJI! Nisam siguran što vi "salonski ljevicari" smatrate pod "otvaranjem vratiju pakla", ali to ja citam kao "opću eskalaciju, opći rat" itd. A o Yasserovom sprovodu je dobro pokazala slika na TV-u - Palestinske snage sigurnosti morale su smirivati gomilu da ne rastrgaju jedni druge!

-------------

Kaliniću, da tebi netko da kolumnu s ovakvim znanjem, ovakvim prepisivanjem iz Garaudyja i ovakvim nečim... nije ni čudo da nam znanost izgleda ovako kako nam izgleda, ako si ti primjer "hrvatskog stručnjaka". A činjenica da si bio Račanov savjetnik mi jasno pokazuje zasto smo imali slabu vanjsku politiku u razdoblju SDP-a...

Zapravo, znaš što? Prevest ću ja tvoju zadnju i predzanju kolumnu i poslati na adrese svoja dva frenda u Izraelu, jednom arapskom profesoru na Sveučilištu u Tel-Avivu te jednom židovskom u Jeruzalemu. Baš me zanima njihovo misšljenje...

Za mene tvoje kolumne nisu nikakva kritika Izraela - jer bi analiza bila dublja i bolja - već jednostavno popularno mondijalno - najćepće, što je najtužnije, ljevičarsko - pljuvanje: danas je u modi pljuvati bilo sto sto dolazi izvana.

Zanimljivo da nisi ni riječ napisao, primjerice, o SUDANU, gdje je četiri puta vise mrtvih nego u Izraelu! Ali - tamo su Muslimani bad guys, pa te malo j''e bias, a?

Link na članak

Oznake: Pavle Kalinić

PAVLE KALINIĆ PONOVNO LAŽE (by Moud Al Abu Dowa)

0 komentar(a) 18 studenoga, 2004. Autor: Tintilinić.

Lice i naličje Kalinićevog članka:
Netko je davno prije rekao da su kritičari kao eunusi: znaju kako, vide to svaki dan, ali oni to nikako ne mogu uraditi. Međutim, upravo takvi ljudi sebi dozvoljavaju bahatost, onu istu bahatost arbitera koji nikad ne iskušava ono što nudi…

Činjenica jest: Izrael ne želi pokopati Yassera Arafata u Jeruzalemu. Međutim, ono što Kalinić nigdje ne naglašava je da je Yasser zatražio da to bude brdo Moria na kojem je i džamija Al-Aqsa te sveto tlo Židova, tlo na kojem je nekad bila Svetinja nad Svetinjama, Veliki Hram.

Kalinić očito nije shvatio da je problem višesložan:

a) pokopavanjem Arafata na brdu Morija to bi se brdo pretvorilo u svojevrsno hodočašće svih budućih fanatika: na par stopa od džamije, grob čovjeka koji je cijeli svoj život potpomagao skupine poput Mučenika Al-Aquse, Islamskog Jihada, Hamasa, te Hizb Alle. Misticizam povezan sa bolesnim fanatizmom osigurao bi da u Izraelu NIKAD nema mira.
b) sam čin pokopa na svetom mjestu je protivan židovskoj tradiciji: Židovima je zabranjen bilo kakav oblik nekromancije ili obožavanja mrtvih. Njihov tradicionalni pokop je takav da se mrtvaca baca u jamu, branje cvijeća i na taj način uništavanje živog zbog mrtvih, zabranjeno je (zato se stavlja kamenje), a groblja su redovito izvan životnih prostora. Konsekventno, pokopavanje unutar, primjerice, sinagoge je blasfemija. Kakva je onda tek blasfemija pokopavati čovjeka koji je kriv za smrt tisuća Izraelskih građana (u ovo ubrajam i Palestince i Izraelske Arape koje je Arafat tokom svoje karijere pobio, bilo nehotice, bilo namjerno) na brdu koje predstavlja – svetinju?

Ne znam za Kalinića, ali ja ne bi dozvolio da se Milan Martić pokopa u crkvi na Preradovićevu trgu…

Govoriti tko je što je i što je cijeli život radio Jaser Arafat više-manje je nepotrebno jer svi koji žele znati, znaju što je, tko je, gdje je i zašto je postao to što je postao. Govoriti o tome je li terorist ili nije - niti je vrijeme, niti je mjesto. Činjenica je da je dobio i Nobelovu nagradu za mir s Yitzhakom Rabinom koji je tada bio izraelski premijer. Isti taj, danas pokojni, Rabin je u mladosti bio vrlo nestašan pa je Arafat kopirao dijelove njegova 'političkog rada'. A za prethodnika Rabina na mjestu premijera Izraela i također Nobelovca Menachema Begina, dobio je nagradu s egipatskim predsjednikom Anwarom el-Sadatom, dovoljno je reći da je 'igrom slučajnosti' srušio krilo hotela Kralja Davida u kojem se slučajno nalazila i Britanska vojna i civilna uprava. To, naravno, nije bio teroristički čin.

Zanimljivo je da u ovom odlomku Kalinić na početku kaže: "Govoriti o tome je li terorist ili nije – niti je vrijeme niti je mjesto" Time Kalinić odvraća bilo kakve kritike Arafata, vjerojatno jer "de mortuis nihil nisi bene". Nadalje nije baš jasno što Kalinić želi reći, jer rečenica "A za prethodnika Rabina na mjestu premijera Izraela i također Nobelovca Menachema Begina, dobio je nagradu s egipatskim predsjednikom Anwarom el-Sadatom, dovoljno je reći da je 'igrom slučajnosti' srušio krilo hotela Kralja Davida u kojem se slučajno nalazila i Britanska vojna i civilna uprava" iznenada mijenja subjekt: počinje sa Yasserom (koji je dobio nagradu), pa zatim skače na Menachima (koji je bio upleten u bombaški napad na hotel Kralj David). No, pustimo semantiku na stranu, očito je da Kalinić ovdje želi reći i da je Izrael na svom početku imao terorističke organizacije. Što je istina. No, da li zločin jedne strane opravdava zločin druge strane? U ovom slučaju, za Kalinića, očito – da! Zanimljivo bi bilo pitati ga isto pitanje kad se radi o Domovinskom ratu: bojim se da kad bi ostao konzistentan, vrlo bi vjerojatno dao ostavku i na mjesto saborskog zastupnika i na mjesto u SDP-u.

Ignoriranje rezolucije UN-a 181 (II) kojom se Židovima dodjeljuje 53 posto teritorija, a Palestincima (sic!) 47 posto ignorirana je od samog osnutka države Izrael jer je samim činom osnivanja te narednih par dana Izrael preuzeo kontrolu nad 78 posto teritorija cjelokupne Palestine. To širenje prati i pripadajuće, kako bismo to danas nazvali, etničko čišćenje. To nije niti je ikad mogao biti terorizam. Samo je malo čudno zašto SAD nije inzistirao na provođenju te ili bilo koje druge rezolucije vezane uz izraelsko sustavno ignoriranje svih rezolucija UN-a.

Fantastično je koliko Kalinić u ovom trenutku falsificira osnovne činjenice:

- PALESTINA je geografski pojam koji obuhvaća današnji JORDAN, kao i dijelove Sirije, te Libanona; ona cijelo vrijeme nema svoju vladu već je KOLONIJA; njen status je – približno – jednak Indiji (samo što je Indija imala Ghandija, a Palestina nikad nije imala nikog takvog koji bi se izborio za nezavisnost i CIJELI teritorij – pa i komad Jordana – pretvorio u DRŽAVU PALESTINU); isto tako, Rezolucija nije podijelila Palestinu na židovski i palestinski dio, već židovski i arapski... Pojam Palestinci, u to se vrijeme odnosio na Židove u Palestini... današnji Palestinci sebe su nazivali Arapima.

- 14 svibnja 1948. Izrael je proglasio nezavisnost, 15. svibnja 1948. Egipat, Transjordan, Syria, Libanon i Irak su započeli rat; činjenica je ipak da su prvi doseljenici i Ben Gurion to i očekivali te se naoružali za obranu

- Izrael sa 15,500 km² se penje na 20,700 km² - što je vrlo teško odrediti kao "preko 78% Palestine"

- JEDINI razlog zašto je Izraelu ovo priznato je činjenica da je EGIPAT upao u GAZU, a JORDAN U JUDEJU/SAMARIJU (NA ZAPADNU OBALU JORDANA). Kako se ove dvije države proglasile te osvojene teritorije ANEKTIRANIM, UN-u nije ostalo ništa drugo nego da ih prizna ili riskira nove sukobe.

- Zanimljivo je da se JOŠ UVIJEK u tom trenutku ne govori o "Palestincima". Naprotiv, naziva ih se Jordancima! Pogledajmo par citata iz usta Arapa:

"There is no such country as Palestine. 'Palestine' is a term the Zionists invented. There is no Palestine in the Bible. Our country was for centuries part of Syria. 'Palestine' is alien to us. It is the Zionists who introduced it". - Auni Bey Abdul-Hadi, Syrian Arab leader to British Peel Commission, 1937 – (Ne postoji zemlja imenom Palestina. 'Palestina' je termin koji su izmislili Cionisti. Ne postoji Palestina u Bibliji. Naša zemlja je stoljećima bila dio Sirije. 'Palestina' je strana riječ za nas. A nju su izmislili Cionisti. - Auni Bey Abdul-Hadi, arapski lider iz Sirije u British Peel Commision, 1937-)

"There is no such thing as Palestine in history, absolutely not" - Professor Philip Hitti, Arab historian, 1946 – (Ne postoji zemlja u povijesti koja se zove Palestina, niti govora – profesor Philip Hitti, Arapski povjesničar, 1946 -)

"It is common knowledge that Palestine is nothing but Southern Syria". - Representant of Saudi Arabia at the United Nations, 1956 - ("Poznato je da je Palestina tek Južna Sirija" Predstavnik Saudijske Arabije u UN-u, 1956-)

- Zanimljivo je da se slične izjave nastavljaju i NAKON Šestodnevnog rata (1967.):

"There are no differences between Jordanians, Palestinians, Syrians and Lebanese. We are all part of one nation. It is only for political reasons that we carefully underline our Palestinian identity... yes, the existence of a separate Palestinian identity serves only tactical purposes. The founding of a Palestinian state is a new tool in the continuing battle against Israel". - Zuhair Muhsin, military commander of the PLO and member of the PLO Executive Council – ("Nema razlike između Jordanaca, Palestinaca, Sirijaca i Libanonaca. Svi smo mi dio jedne nacije. Samo iz političkih razloga mi pažljivo naglašavamo naš Palestinski identitet… da, postojanje zasebnog Palestinskog identiteta služi samo taktičkoj svrsi. Osnivanje nove Palestinske države samo je novo oružje u kontinuiranoj borbi protiv Izraela" Zuhair Muhsin, vojni komandant PLO-a te član PLO-ovog Izvršnog vijeća )

"You do not represent Palestine as much as we do. Never forget this one point: There is no such thing as a Palestinian people, there is no Palestinian entity, there is only Syria. You are an integral part of the Syrian people, Palestine is an integral part of Syria. Therefore it is we, the Syrian authorities, who are the true representatives of the Palestinian people". Syrian dictator Hafez Assad to the PLO leader Yassir Arafat – ("Vi ne predstavljate Palestinski narod u toj mjeri u kojoj ga mi predstavljamo. Ne postoji Palestinski narod, ne postoji Palestinski narodni korpus, postoji samo Sirija. Vi ste integralni dio Sirijskog naroda, Palestina je integralni dio Sirije. Dakle, mi smo, Sirijska vlast, pravi predstavnici Palestinskog naroda» Sirijski diktator Hafez Assad PLO čelniku Yasseru Arafatu

- Zanimljivo je i da se podaci razlikuju: Encyclopaedia of the Orient, koja je relativno agresivna prema Izraelu (ali nikako antisemitska), govori o 630 000 izbjeglica. Na njoj isto tako stoji tko je započeo rat 1947: Arapske nacije.

- Istina je da je Deir Yassin tragedija, međutim, istina je i da su ti ljudi imali oružje. Međutim, istina je i da su masakr izveli Irgun Zvai Leumi te Stern Gang – koji NISU LEGALNE I LEGITIMNE IZRAELSKE POSTROJBE! Postrojba iz koje je izašao IDF zvala se HAGANA.

Ako Kalinić pripiše Irgun i Stern gang podpise pod "Izraelske snage" bilo bi ipak fair da se i Hezzbolah potpiše pod Sirijske vojne snage, Hamas pod Palestinske (kao i Jihhad Al Islami te Brigade Mucenika Al-Aquse), Al-Quaida pod Afganistanske itd. itd. Drugim riječima – trebale bi terorističke organizacije postati legitimnim snagama zemalja u kojima su se rodile.

Otmica sirijskog zrakoplova 1954. godine koju su izveli izraelski komandosi kako bi zarobljene civile mijenjali za svoje zarobljene vojnike, nekako je promakla objektivnim američkim i izraelskim vojnim analitičarima. Nadasve teoretičarima arapskog, islamskog terorizma. Naravno, pa to zasigurno nije bio arapski teroristički čin. Time ga nije upitno ni spominjati. Niti ulazak izraelskih vojnika u istočni Jeruzalem 1967. godine gdje su odmah uništili čitav palestinski kvart Magharbi ispred Zapadnog (Zida plača) te tako napravili popločani trg. Terorizam, naravno, nije ni rušenje 37 sela od mogućih četrdeset i jednog koja su sa zapadne strane zaokruživala Jeruzalem. To nije terorizam, već klasični teror koji je provodila i sustavno provodi izraelska država, a američki mediji to jednako sustavno prešućuju.

Otmica sirijskog zrakoplova se zaista i dogodila. Činjenica da je Izrael u to vrijeme bio u ratu sa Sirijom i da je ona uporno odbijala zamijeniti Izraelske vojnike za svoje (dobro znajući da je ograničeno ljudstvo uvijek bio krucijalni Izraelski vojni problem) ga, istina, ne opravdava, samo pojašnjava situaciju. A pojašnjava i da tom prilikom nije bilo ubijanja tih civila, što nije rijetkost kad slične operacije vrši Hezzbolah, Hamas i terorističke frakcije koje se slažu s njima. Sjetimo se Entebea, sjetimo se pokolja u Munchenu ili, ironično zbog imena, Dalal al-Mugharbija, Fatahovog aktivista koji je 1978. oteo autobus pun civila koji je iz Haife išao u Tel-Aviv (koji je legitimni teritorij čak i po 1947-moj). To međutim ne opravdava otmicu s moralne strane. S vojne – da, s moralne – ne.

Istina je, međutim, ovo sa 37 Palestinskih sela. No, istina je i da su u trenutku rušenja ona bila već praktički potpuno napuštena: bila su naseljena pretežno JORDANCIMA, koje je Jordanska vlada sustavno naseljavala na ova područja da bi vremenskim kontinuitetom dobila i pravnu potvrdu kako ova zemlja pripada Jordanu. Ti su Jordanci pobjegli prije nego su se jedinice približile Jeruzalemu. IDF je zatim uništio ta sela djelom da se nitko ne može vratiti, djelom da ne bi dobio neprijatelja u zaleđu: nakon tih sela, dolaze područja sa većinskim židovskim stanovništvom. To, međutim, ne opravdava uništenje 37 sela s moralne strane. Sa vojne da, sa moralne ne.

Istina je, na svu žalost, i da Palestinska strana prednjači u terorističkim napadima. Možda će netko reći: "A što mogu? Kad se ne mogu direktno boriti sa Izraelom, zar nije gerila najbolje oružje?" Ako zanemarimo činjenicu da su Arapi itekako imali vojske, tenkove, topove i avione u svim ratovima s Izraelom, odgovor je – jest! Ali gerila i pokret otpora napadaju VOJNE ciljeve ili STRATEŠKE ciljeve (dakle, elektrane, naftna postrojenja i slično), dok je TERORISTIMA primarni cilj CIVILNO STANOVNIŠTVO. Teroristi svoje ime zahvaljuju latinskoj riječi "terror, terroris, n.", što znači strah. I njima je osnovni cilj STRAHOM prisiliti neku vladu neke zemlje da pristane na njihove ciljeve. Njima su životi civila samo SREDSTVO, život nekog naroda je sredstvo, a glavni cilj su NJIHOVE POSTAVKE. Njihov protivnik je VLADA neke zemlje. Borcu za slobodu je ŽIVOT nekog naroda osnovni cilj: on taj narod teži osloboditi od okupatora. Znači, njegova postavka UVIJEK i ZAUVIJEK je – sloboda jednog naroda. Smrt nekog građanina se može dogoditi – ali to ne znači da je on osnovni cilj. Njemu ne pada na pamet se raznijeti u piceriji, osim ako to nije picerija u koju dolaze okupatorski vojnici, i jedino oni. On nema potrebe nametati nekoj vladi neku slobodu: njemu je cilj svrgavanje te iste vlade. Nije dakle u pitanju NAMETANJE pomoću straha. Imaju li Palestinske terorističke organizacije – kažem ovdje HAMAS i JIHHAD AL ISLAMI te BRIGADE MUČENIKA AL-AKSE (danas BRIGADE MUČENIKA ABU AMARA aka YASSERA ARAFATA – a to je onaj koji ih kao nije kontrolirao), nikako cijeli palestinski narod jer, za razliku od Kalinića, ne namjeravam čak ni cijelu Palestinsku vladu optužiti za terorizam – imaju li te organizacije alternativu između pizzerija i autobusnih stanica? Imaju: vojne točke, vojni hangari, vojnici u nezaštićenim prostorima itd. itd. Dakle, terorizam se ne može opravdati – ni moralno, ni vojno.

Međutim, Kalinić je propustio napomenuti da su ti isti američki mediji prešutili i neke zločine sa arapske strane u isto vrijeme – primjerice, Gush Etzion1948. (na jugu Jeruzalema) gdje je Palestinskoj strani asistirao i Jordan. Tamo su naime od 1943. do 1948. nastale 4 nastambe Kfat Etzon, Masuot Yitzack, Ein Tzurim i Revadim sa ukupnim brojem od 450 stanovnika. 1948. sve su četiri naseobine potpuno razorene: ubijeno je 240 muškaraca, žena i djece, a ostatak, 260 njih, odvedeno je u logore.

Ni oko proglašenja Jeruzalema glavnim gradom Izraela 1950. godine nije ništa sporno. Kao ni priznavanje te okupacije kao gotovog i nepovratnog čina od strane administracije Busha mlađeg za njegova prva mandata. Okupacija Sueskog kanala od strane Francuske, Velike Britanije i Izraela također nije bio nikakav terorizam, već klasični primjer državnog terora koji SAD počinje intenzivnije upražnjavati u drugoj polovini dvadesetog stoljeća.

OKUPACIJA JERUZALEMA 1950?????????!!!!!

Kalinić vjerojatno nije upoznat sa činjenicom da Bush mlađi NIGDJE nije potpisao da priznaje Jeruzalem kao Izraelski. Da je to uradio, opalio bi šamar Oslu i Camp Davidu te ga jednostavno obrisao: ti sporazumi jasno i glasno govore da se granice prekrajaju DOGOVOROM JEDNE I DRUGE STRANE, a da ostale strane imaju služiti samo kao posrednici. Isto tako, Kalinić ne navodi kad je to Bush mlađi učinio – u toku njegove izborne kampanje! Sama činjenica da je na taj način htio pokupiti nešto glasova (zanimljivo je da je i Kerry za vrijeme kampanje tvrdio da je Izraelska ograda O.K., da sa Arafatom nema pregovora itd. itd.) Kaliniću očito ništa ne znači.

Ovdje Kalinić upada sa vrlo zanimljivim terminom: državni terorizam. Očito se napajajući na salonskom ljevičaru Noamu Chomskom (koji je, notta bene, izjavio da Srbija nije kriva za rat u Hrvatskoj ni na Kosovu, već da se samo branila od napada), Kalinić ovdje prenosi poznatu i uvriježenu kovanicu dva potpuno suprotna pojma: država i terorizam. Koja je razlika?

U legalnosti. Država je legalna i legitimna tvorevina koja počiva na suverenitetu određenog naroda (ili osobe, u staro vrijeme). Ona se stvara prema volji naroda koji proglašava državu, koji zatim bira svoje predstavnike u parlament. Država, istina, može počivati i na pojedinim osobama (kraljevi, šeici) itd., međutim, ono najbitnije što je zajedničko svakoj državi – teokratskoj, demokratskoj, monarhiji, aristokraciji itd. - je da je ona LEGALNA TVOREVINA. Kako se danas općenito smatra da je suverenost vezana uz narod, bitno obilježje današnjih država je VOLJA VEČINE, tj. volja određenog naroda. Ostali – prigodno – nazivaju se manjina.

Terorizam, naprotiv, u svojoj je biti manjina. On uvijek predstavlja skupinu ljudi i kao takav nije legitiman. Isto tako, ono što ga čini ilegalnim su njegove metode.

Niti protjerivanje više od 300 tisuća Palestinaca 1967. godine nije ništa pažnje vrijedno, a još manje za 'slobodarske' američke medije. Njima to nekako godinama i desetljećima promiče. U koju domenu spada izraelski zračni napad na američki brod Liberty do danas nije odgovoreno, ali se pouzdano zna da zbog tog napada američki zrakoplovi nisu bombardirali Tel Aviv.

Činjenica je da je došlo do protjerivanja 1967., međutim, kao i u svemu, i te se brojke vrlo razlikuju. Kalinić je ovdje, naravno, vrlo slabo informiran: tada je protjerano ukupno 350.000 Palestinaca, od kojih je 200.000 otišlo u Jordan, 115.000 u Siriju te cca 35.000 u Egipat (većina izbjeglica je bila iz Zapadne obale). No, iste godine, Izrael je dozvolio povratak 9.000 obitelji i, do 1971. ukupno se vratilo 40.000 izbjeglica. Drugim riječima, ostalo je 310.000 izbjeglica koji se nisu vratili domovima. No, evo samo još nešto za usporedbu: Jordan je 1968. zabranio ljudima koji su htjeli ostati na Istočnoj Obali da emigriraju iz Zapadne obale i Gaze. Drugim riječima – ostavio ih je na cjedilu…

Liberty… Pitam se zna li Kalinić koliko je istraga pokrenuto o tome? I koliko je članaka napisano? I – tko je uopće pokrenuo priču o namjernom napadu? Jer, Izrael je priznao da je napao U.S.S Liberty, ali se opravdao da je riječ o grešci, obzirom da se taj brod nije identificirao. Skeptici kažu da pilot itekako može identificirati vojni brod – međutim, nitko ne uzima u obzir da je taj brod napadnut 8. 6. 1967. pored Egipatske obale, dakle u jeku Šestodnevnog rata i u blizini Egipatskih teritorijalnih voda, te da se kretao iznimno sporo – pa je zastava bila priljubljena uz jarbol.

Isto tako – Kalinić opet pada u dobru staru zamku svih «optuživatelja» (da ne kažem, «nekritičkih pljuvatelja») Izraela: ZAŠTO BI IZRAEL NAPAO SVOG JEDINOG SAVEZNIKA!? I još na otvorenom moru, daleko od bilo kakvih naseobina ili bilo čega sličnog, što bi moglo navući sumnju da je Liberty bio svjedok nečemu? Napad se dogodio na MORU, na samoj granici sa Egipatskim vodama. Kakav je svjedok – i čemu – mogao biti Liberty na tom mjestu? NITKO od kritičara koji ovo prikazuju kao namjeran čin nije dao NIKAKAV odgovor na ovo pitanje! Mnogo pametniji, pažljiviji i obrazovaniji ljudi nisu – sumnjam da će i Kalinić. A vidi se – do sad nije ni dao.
Ovo su istrage u vezi U.S.S. Libertyja i njihovi rezultati:

Američke istrage:

U.S. Navy Court of Inquiry June 10-18, 1967 The attack was a case of mistaken identity. Calm conditions and slow ship speed may have made American flag difficult to identify. No indication the attack was intended against U.S. ship.
CIA Report June 13, 1967 The attack was not made in malice and was a mistake.
Joint Chiefs of Staff Fact Finding Team (Russ Report) June 9-20, 1967 Outlined "findings of fact," bud did not make any findings about the actual attack.
Clifford Report July 18, 1967 No premeditation, but "inexcusable failures" by Israeli forces constituing "gross negligence."
Senate Committee on Foreign Relations 1967 Secretary of Defense McNamara testified he supported conclusion that the attack was not intentional.
Senate Armed Services Committee Feb. 1, 1968 No conclusion. Secretary McNamara makes comparison of attack on Liberty to that on Pueblo with regard to uncertainty about what was happening at the time of the incident.
House Appropriations Committee April-May 1968 Navy communications "foulup" and no conclusion regarding Israeli actions. Much of report remains classified.
House Armed Services Committee May 10, 1971 Critical of Navy communications, no conclusion regarding Israeli actions.
Senate Select Committee on Intelligence 1979 Responding to critical book by Liberty crewman James Ennes, Senate investigation found no merit to his claim attack was intentional.
National Security Agency 1981 Liberty was mistaken for an Egyptian ship as a result of miscalculations and egregious errors.
House Armed Services Committee June 1991 Responding to request from Liberty Veterans Association, Subcommitte on Investigations launched probe that concluded there was no evidence to support allegations made by the Association and no reason for further investigation.

Izraelske istrage:

Ram Ron Commission June 12, 1967 The attack was made "neither maliciously nor in gross negligence, but as the result of a bona fide mistake. Also notes that the Liberty made a mistake as well by carelessly approaching a war area.
Preliminary Inquiry July 1967 There was no malicious intent and no deviation from the standard of reasonable conduct that would justify a court-martial.
IDF History 1982 The attack was a result of an "innocent error."
Izvor: A.J. Cristol, "The Liberty Incident," Ph.D. dissertation, University of Miami, 1997, pp. 86-113.
Dakle, bilo je ukupno 11 američkih i 3 izraelske istrage, od kojih su SVE dale jedno te isti rezultat. Iskreno – sumnjam da je Kalinić IKAD čuo i za jednu od njih.
DETALJNU prepisku oko cijelog događaja možete pronaći na Jewish Virtual Library - State Department Documents from the 1967 War

Pucanje po vjernicima u džamiji Al-Aqsi u Jeruzalemu nešto je dovoljno nevažno da bi se počinitelji uhitili i procesuirali. Dvije 'intervencije' u Libanonu, sporadični pokolj Kršćanske falange u Bejrutu koji 'Izraelske obrambene snage' nisu bile u mogućnosti spriječiti... Sve su to nevažni detalji. U tom i takvom kontekstu, koji je daleko krvaviji nego što prosječan promatrač može i zamisliti, ukop Jasera Arafata je krupno političko pitanje koje će zasigurno dovesti do zaoštravanja odnosa u i oko Izraela.

"Pucanje po vjernicima u džamiji Al-Aqsi" kako naš Kalinić govori – NIJE SE DOGODILO! NIGDJE nema NITI JEDNOG ZAPISA za ikakvu pucnjavu u Al-Aqsi. Postoje dva incidenta koji uključuju džamije: zločin Baruha Goldsteina i pucnjava na obroncima Brda Hrama iliti Brda Morije. "Ma, nije šija neg' je vrat," netko bi sad rekao."Kalinić je mislio na to!" U redu, možda i je mislio – ali se od osobe koja dobiva plaću za ovakve kolumne i koja nosi naziv "stručnjaka za terorizam" i bila je savjetnik premijera jedne zemlje očekuje da ZNA RAZLIKU između Brda Morija i Al-Aqse. A koja je razlika? Utoliko što je Al-Aqsa samo NA DJELIĆU cijelog Brda Morije! Pa ako je onda Kaliniću isto, primjerice, Osijek i Slavonija – onda ja povlačim ove redove. Ali ne namjeravam nazvati nekog stručnjakom za Hrvatske prilike ako mi potvrdi da je Osijek isto što i Slavonija…

Dakle, incident o kojem Kalinić ne govori niti riječ dogodio se 1990. a ubijeno je 17 ljudi. Što se, međutim, dogodilo? Naime, 8.10.1990. Židovska ultraortodoksna skupina "Vjernici Brda Hrama" pokušala je postaviti kamen temeljac za ponovnu gradnju Hrama. Iako je na početku dobila dozvolu od policije – ali isključivo da se šeće oko Brda sa Izraelskim zastavama – ta je dozvola, kad se pojavila gomila Muslimanskih vjernika na tom istom mjesu, povučena! U trenutku kad su počeli nemiri, "Vjernici" su se već udaljili gotovo milju na molitvu (Opaska M.A.A.D: Nijedan Židov nema pravo ponovno izgraditi Hram do dolaska Mesije – samo Mesija ima to pravo; zato su samo položili kamen temeljac i krenuli dalje). No, to su iskoristili Arapski radikali. Vođe Fataha i Hamasa su pozvali na nerede u okolnim Jeruzalemskim mjestima (kako piše Washington Post, 14. listopad 1991.). Kad su njihovi članovi čuli pozive šeika da "obrane" Islamska sveta mjesta, oni su se sjatili na Brdo Hrama.

Kako dalje izvještava Washington Post, napad kojim su izraelski policajci bili izloženi "premašio je u svojoj oštrini i brutalnosti sve dosadašnje u Jeruzalemu u protekle 3 godine Intifade." Arapski izvori govore da je to posljedica sustavne kampanje koju su provodili Palestinski čelnici u Jeruzalemu proteklih godina nebi li povećali broj napada, naročito na policajce. U bliskoj borbi s policajcima, buntovnici nisu samo gađali policiju, već i Židove koji su se, ne uplićući se u sukob, molili ispred Zapadnog Zida.Dakle, kamenovani su vjernici za vrijeme molitve, i to sa 30 metara visine!!!! Jamal Nusseibah, sin poznatog Palestinskog profesora, priznao je u "60 minutes" (2. prosinac 1990) da su ljudi ponijeli kamenje sa sobom u torbama na Brdo Hrama. (Opaska M.A.A.D: Brdo Hrama je potpuno popločeno i na njemu nema kamenja).

Izrael je izdao dva izvješća o ovom događaju. U prvom, koji je izdala Komisija Zamir, navodi se kao zaključak da je gomila bacala kamenje i metalne predmete na policiju pri vrlo bliskom kontaktu, da su životi policajaca bili u opasnosti te da su otvorili vatru kako bi se zaštitili. Međutim, izvještaj kritizira Izraelsku policiju za njihove postupke u slučaju cijelog incidenta, posebno njihovu nespremnost da se nose sa situacijom za koju su mogli predvidjeti da će eskalirati ("situacija visokog rizika"). Drugim riječima, u izvještaju Izraelske vlade (koja je izvor svog zla prema Palestincima) se kritizira Izraelska policija zbog nesposobnosti da predvidi mogućnost sukoba i zaštiti Palestinske živote. Ne znam za vas – nisam takav izvještaj još našao ni kod jedne arapske vlade.

Za drugo su izvješće mediji prenijeli da je došao do zaključka koji proturječe zaključcima komisije Zamir. Izvješće je proveo i sudac Ezra Kama. No, ono je potvrdilo ključne zaključke Zamirove komisije: Izrael nije isprovocirao pobunu. U njemu također stoji i da je "3.000 Arapa, najviše mlađe dobi, odazvalo se pozivu muslimanskih propovjednika da dođu na Brdo Hrama i da ga "obrane"; da je kamenje bilo unaprijed pripremljeno; da je Muslimansko vodstvo bilo upoznato sa činjenicom da 'Vjernici' neće biti pušteni u blizinu Al-Aquse, te da su ih vidjeli da odlaze gotovo sat vremena prije nego je pobuna počela" ( Jerusalem Post, 17. kolovoz 1991.)

Što se tiče Libanona i zločina Falangista, idemo malo redom, sa pozadinom.
Zločin je počinila Libanonska Falangistička milicija, a dogodio se u dva prognanička kampa 16. i 17. rujna 1982. u zoni oko Bejruta. Izraelske trupe su dozvolile Falangistima da uđu u Sabru i Shatilu da unište terorističke ćelije za koje se smatralo da tamo postoje. Postojale su pretpostavke da je tamo bilo preko 200 naoružanih ljudi u bunkerima koje je tokom godina izgradio PLO i koji su bili dobro opskrbljeni municijom i ostalim potrepštinama. (Zeev Schiff i Ehud Yaari, Israel's Lebanon War, NY, Simon and Schuster, 1984, p. 70.)

Kad su Izraelci naredili Falangistima da izađu, pronašli su nekoliko stotina mrtvih (brojke se kreću između 460, po libanonskoj miliciji, do 700-800, po izraelskim službama). (Izraelci priznali više mrtvih od Libanonaca? Op. M.A.A.D. ) Među ubijenima, prema Libanonskim izvorima, bilo je 35 žena i djece. Ostatak su bili muškarci: Palestinci, Libanonci, Pakistanci, Iranci, Sirijci i Alžirci. (Jillian Becker, The PLO, London, Weidenfeld and Nicolson, 1984, pp. 202, 279) Ubojstva su bila smišljena da se osveti ubojstvo Libanonskog predsjednika Bashira Gemayela i njegovih 25 suradnika, koji su ubijeni u bombaškom napadu na početku tog tjedna. (Zeev Schiff i Ehud Yaari, Israel's Lebanon War, NY, Simon and Schuster, 1984, p. 257.)

Izrael je dozvolio Falangistima ulazak u kampove kao dio prijenosa autoriteta na Libanonce, i priznao je odgovornost za tu odluku. Kahanova komisija za ispitivanje slučaja, koju je imenovala Izraelska vlada kao odgovor na javno zgražanje i osude (IZRAELSKE javnosti, op. M.A.A.D.), donijela je zaključak da je Izrael INDIREKTNO ODGOVORAN za zločin jer nije predvidio da bi Falangisti mogli učiniti zločin. Izrael je proveo savjete komisije, uključujući i one o otkazu Ministru obrane Arielu Sharonu te generalu Rafulu Eitanu, šefu generalštaba.

Nedavno je Belgija poduzela korake da se sudi Sharonu za njegovu ulogu u ovoj crnoj izraelskoj epizodi. Sud je tamo, međutim, odbacio optužbu. (Radio Slobodna Europa/Radio Sloboda, 26. lipanj 2002) Europske kampanje izgleda teže ocrniti Izrael kao cjelinu, a naročito Sharona, što je naročito odbojno obzirom da su Izraelske sudske institucije već se pozabavile ovim slučajem.

Ironično, kad je 300.000 Izraelaca u Izraelu protestiralo u Izraelu za ova ubojstva, nije bilo gotovo nikakve reakcije iz Arapskog svijeta. Izvan Bliskog istoka, podigla se velika prašina i mnogo internacionalnih osuda Izraela zbog masakra. Falangisti – koji su zločin i počinili – prošli su praktički bez osude za njega.

Kao kontrast, pogledajmo slučaj u svibnju 1985-e kad je muslimanska milicija napala Shatilu i Burj-el Barajneh, isto tako Palestinske izbjegličke kampove. Prema UN-u, 635 ljudi je bilo ubijeno i 2.500 ranjeno. U toku dvije godine, koliko je trajala bitka između šijitske milicije Amal (koju je podržavala Sirija) i PLO-a, bilo je ubijeno više od 2.000 ljudi, među kojima i mnogo civila. NIKAD nije nikakav protest upućen PLO-u ili Siriji niti njenim saveznicima zbog tog događaja. Internacionalna reakcija izostala je i u listopadu 1990. kad su sirijske snage uletile u područja Libanona pod kršćanskom kontrolom. U osmosatnoj bitci, 700 kršćana je ubijeno – najgora bitka Libanonskog civilnog rata. (iz New York Times, 19. listopad 1990). U građanskom ratu u Libanonu od 1975. do 1982. poginulo je cca 95.000 ljudi. (Jillian Becker, The PLO, London, Weidenfeld and Nicolson, 1984, pp. 212)

Zanimljivo je da Kalinić ovdje govori o "zaoštravanju". Istu sam rečenicu čuo i nakon smrti Yassina, pa se broj samoubilačkih napada ne samo prepolovio – već je četverostruko manji. Isto je tako zgodna činjenica da se pokop DOGODIO, i da ne samo da nije, za sada, došlo ni do kakvog zaoštravanja, već je nedavno Colin Powell uspio uspostaviti i određeni stupanj suradnje između Izraela i Palestine. A da ne kažemo da se dogodilo ono praktički nemoguće – da je Izrael stao na stranu jednog od Palestinskih kandidata te da ga smatra osobom s kojim bi mogao završiti mirovni proces.

Sve u svemu – ako je Kalinić bio Račanu savjetnik, nije ni čudo da nam je vanjska politika izgledala kako je izgledala.

T-Portal

Oznake: Pavle Kalinić

PRIMJER "STRUČNE" ANALIZE... Pavle Kalinić (by Moud Al Abu Dowa)

0 komentar(a) 24 rujna, 2004. Autor: Tintilinić.

General koji nije naučio gubiti, genij taktičkih uzmaka ne bi li u konačnici ostvario strateški cilj, Ariel Sharon, odlučio se za potez – POVLAČENJE. Ne radi se o povlačenju zato što Izrael nema vojne i financijske snage ostati u Gazi, već o povačenju iz pojasa Gaze kako bi se zauvijek ostalo na Zapadnoj obali.

Sharon je, za razliku od Netanyahua, shvatio da nema izbora osim povući se. Odlazeći iz Gaze Izrael ne gubi nijednu svoju stratešku točku jer je Gaza blokirana s mora i kopna, već se izvlačenjem Židova iz Gaze Palestinci prepuštaju sami sebi da se muče s onim što će im ostati. To je uglavnom jedno veliko ništa plus pijesak sa skoro minimalnim izvorima vode.

Pojas Gaze, koji je nekada bio pod egipatskom kontrolom, pretvrd je orah da bi ga netko želio zadržati za sebe. Naravno, osim Palestinaca koji nemaju izbora. No u Gazi vlada stalan sukob između sekularnog PLO-a, koji se nepobitno guši u korupciji, i vjerskog Hamasa koji je ozbiljan konkurent za preuzimanje vlasti.

Najavljujući povlačenje iz Gaze i pozivajući istovremeno i ministra policije i vojske da spriječe građanski rat u Izraelu (između pobornika i protivnika povlačenja), Sharon zapravo zaziva palestinski građanski rat u Gazi. Time bi pokazao svijetu da se, eto, Izrael povukao iz Gaze, ali da je to dodatno destabiliziralo Bliski istok.

Naravno, palestinski građanski rat poslužio bi Sharonu ili bilo kome tko zasjedne nakon njega u premijersku stolicu kao opravdanje i osnovni razlog zbog čega se Izrael nikada neće povući sa Zapadne obale. Jer kada bi se Izrael povukao sa Zapadne obale, to bi dovelo do građanskog rata, što si ta država ne može dopustiti iz taktičkih, strateških i inih izmišljenih razloga.

Pravi razlog je to da je Sharon odlučio izvući svoje naseljenike iz Gaze te ih naseliti u Izraelu ili na okupiranoj Zapadnoj obali. Uostalom, i veliki borac za ljudska prava i lovac na naciste - predsjednik Centra Simon Wiesenthal Ephraim Zuroff - stalno je nastanjen na okupiranoj Zapadnoj obali u židovskom naselju koje međunarodna zajednica smatra ilegalnim.

Zapadna obala upravo se betonskim zidom, zidom srama, odjeljuje ne samo od Izraela, već od cijelog Jeruzalema i rijeke Jordan te se ustvari razbija na tri dijela. I to što bi u budućnosti, dalekoj budućnosti, bilo pod 'palestinskom samoupravom', nikako ne bi moglo egzistirati bez izraelske 'bratske' pomoći.

Ariel Sharon vidi kako je situacija u i oko Izraela svaki dan sve gora ma koliko Izrael bio jak, tehnološki i vojno superioran nad svim svojim susjedima. On je isto tako svjestan da se s bajunetima može sve osim na njima sjediti. Povlačenje iz pojasa Gaze samo je taktički potez kojim se želi dobiti na vremenu jer koliko god vjerovali u vječnost Izraela, on će sam biti vječan isto onoliko koliko će vječan biti SAD i njegova moć da u pokornosti drži cijeli svijet.

Čerečenje Zapadne obale zasigurno će se ubrzano nastaviti. Zidom se izoliraju palestinska naselja i gradovi koji se u ovoj fazi, po Sharonovom mišljenju, ne mogu isprazniti ili jednostavno prebrisati. Milijun Palestinaca u Gazi bit će prepušteno sebi samima i međunarodnoj pomoći ukoliko se uspiju među sobom dogovoriti.

Ukoliko izbije građanski rat, Sharon ili njegovi nasljednici moći će ubrzano krenuti u definitivno 'čišćenje' Zapadne obale i unutar zida koji se trenutno gradi usprkos protivljenju međunarodne zajednice. Skoro dva milijuna Palestinaca koji žive na Zapadnoj obali i u Jeruzalemu jednostavno se ne mogu toliko sabiti u 'geto' omeđen zidom.

Najvjerojatnije predstoji niz 'operacija' kojima će se pokušati smanjiti broj Palestinaca na prihvatljivu – NULU. Građanski rat u Gazi bio bi idealno pokriće za 'konačno rješenje' Palestinaca na Zapadnoj obali.

Naravno, u SAD-u dosad nisu vidjeli nijednu povredu ljudskih prava u Izraelu. Tako nisu primijetili ni operaciju 'čišćenja' Palestine od Palestinaca koja traje već više od pola stoljeća. 'Konačno rješenje' bila bi samo točka na kraju rečenice.

TAKO PIŠE NAŠ PAVLE.

ALI, DA LI JE DOISTA TAKO?

NIJE.

EVO I ZAŠTO:

U početku sam smatrao da nema NIKAKVOG razloga odgovarati na gomilu nepoznavanja činjenica koju gospodin Kalinić iznosi u svom članku. Još jedan u nizu «poznavatelja svjetskih pitanja» koji je uspio dogurati do nekog «savjetnika» bivšeg premijera Račana (savjetnici se, za razliku od premijera, u javnosti uvijek mogu izvuči na nedostupnost podataka i slične floskule). No, zatim sam se zainteresirao za pisca tih redova i otkrio sljedeće: da je gospodin autor nekoliko knjiga koje se danas nalaze na raznim policama diljem Hrvatske, da je diplomirao na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, da je u ovom trenutku (2004.) saborski zastupnik te da je član Odbora za informiranje, informatizaciju i medije.Tada sam shvatio da se na stavove u ovom članku itekako treba osvrnuti. Detaljno, sa protupodacima. A stavovi su, koliko se dade vidjeti, sljedeći:

1) Ariel Sharon, trenutni premijer Izraela, svjesno žrtvuje Gazu da bi zauvijek ostao u Judeji/Samariji (Zapadnoj obali)

2) Sharon će iseljenike iz Gaze naseliti u Judeji/Samariji (na Zapadnoj obali)

3) U ovom trenutku se gradi «zid» oko Jideje/Samarije - Zapadne obale («Zid srama»)

4) Sharon nastoji izazvati građanski rat da bi napravio «konačno čišćenje» Palestinaca

SVI ovi stavovi, kako ću pokazati, nemaju veze sa realnošću, a bacaju vrlo zabrinjavajuće svjetlo na obrazovanje gorespomenutog saborskog zastupnika.

Gospodin Kalinić niti jednom rječju ne kaže kako je došao do tog zaključka. On to, eto, iznosi kao factum, ne shvaćajući da običnom čitatelju to i postaje – factum.

A što je zapravo istina? Istina je da je Izrael donio detaljan plan za povlačenje iz Gaze do kraja 2004-te godine, te detaljan plan povlačenja iz JUDEJE/SAMARIJE (ZAPADNE OBALE) do kraja 2005. PRVI DIO toga plana – povlačenje svih 21 naselja u Gazi, te 4 u Judeji/Samariji (Zapadnoj obali) – predviđen je do svibnja 2005. Zatim se očekuje izlazak iz Zapadne obale do kraja 2005-te, uz vrlo lako moguće kašnjenje do kraja 2006-te.

DETALJNI PLAN POVLAČENJA MOGUĆE JE VIDJETI OVDJE (Prime Minister Ariel Sharon's four-stage disengagement plan): Za sve koji su u nedoumici, JUDAEA i SAMARIA zajedno čine ono što se u novinama zove «Zapadna obala». Na istim je stranicama moguće vidjeti detaljan plan povlačenja iz Gaze.

Kalinić nadalje u svom članku govori da je «Gaza blokirana s kopna i mora» i da je «ostavljena sama sebi» bez «ikakvih resursa»... Gospodin Kalinić, recimo, očito ne poznaje detalje povlačenja gdje se jasno kaže:

As a rule, Israel will enable the continued supply of electricity, water, gas and fuel to the Palestinians, under the existing arrangements and full compensation.(U pravilu, Izrael će kontinuirano opskrbljivati Palestince strujom, vodom, plinom I naftom, prema postojećim dogovorima i za kompenzaciju)

Možda će se gospodin Kalinić sada pobojati da će Izrael to iskoristiti kao sredstvo pritiska, što je, uistinu, moguće, ali tada gospodin Kalinić zaboravlja da Izrael isto tako stvari neophodne za život negdje kupuje: primjerice, plin kupuje u EGIPTU, zemlji koja je nedavno tiskala, na državnoj razini, Protokole sionskih mudraca. Drugim riječima, ako Izrael “stisne” Palestinu, Egipat će “stisnuti” njega. Toliko o resursima.

Što se tiče blokade s kopna, gospodin Kalinić vjerojatno misli na Izraelsku kontrolu Philadelphia corridora. Međutim, njemu očito nije poznato da je kontrolu koridora Izrael odlučio zadržati TEK nakon što se otkrilo da su glavni trening-centri Hamasa na Sinaju, a da Egipatska vlada žmiri na njihovo postojanje? Nije mu, također, poznato da je Hamas na plan reagirao da je povlačenje tek predah, i da se neće zaustaviti dok cijeli Izrael ne bude zbrisan sa karte svijeta i dok Izraelci ne budu pobacani u more. (Hamas, naime, ne priznaje čak ni teritorije prije 1947 godine, kao ni Darfourovu deklaraciju, niti UN-ovo priznanje Izraela).

U Planu povlačenja piše o tom problemu sljedeće:

The State of Israel will continue to maintain military presence along the border between the Gaza Strip and Egypt (the Philadelphi route.) This presence is an essential security requirement. (Država Izrael će nastaviti svoju vojnu prisutnost duž granice između Gaze i Egipta (Philadelphija koridor). Ova je nazočnost esencijalna za sigurnost Izraela.)

. Međutim, spominje se i slučaj povlačenja

If and when the conditions are met enabling the evacuation of the area, the State of Israel will be willing to consider the possibility of setting up an airport and a seaport in the Gaza Strip, subject to arrangements agreed upon with the State of Israel. (Ako i kada se pojave uvjeti koji će stvoriti mogućnost da se područje evakuira, država Izrael će biti zainteresirana za mogućnost da tamo otvori aerodrom i luku, što će biti regulirano dogovorom sa Državom Izrael).

O morskoj izolaciji Gaze, na žalost, nemam apsolutno nikakvih podataka – možda zato što nema niti jedne luke koja bi na bilo koji način mogla poslužiti u industrijsku ili vojnu svrhu. U tom smislu, Gaza je naprosto – obala.

Dakle, kao što se iz ovog svega vidi, gospodin Kalinić nema praktički nikakvog saznanja o Planu povlačenja, ne zna da se on tiče i Gaze i Zapadne obale, ne zna da je izraleski Knesset donio zakon da se doseljenike koji neće poštovati odluku o povlačenju SILOM natjera, te da se protiv njih pokrene kazneni postupak, ne zna da Gaza neće ostati izolirana pustinja i očito još mnogo stvari.

Iz ovoga se dade zaključiti da gospodin Kalinić piše proizvoljno, a da podataka ili nema ili ih svjesno ne koristi.

Sharon će iseljenike iz Gaze naseliti na Zapadnoj obali

Činjenica jest da je Sharon pokrenuo izgradnju nekoliko novih naselja prije par mjeseci na Zapadnoj obali. No, ono što gospodin Kalinić ne govori u svom komentaru je da je to zaustavljeno. Nadalje, sama činjenica da se Izrael obvezao do svibnja 2005-te maknuti 4 naselja teško da pokazuje neki plan da će «stanovnici Gaze biti prebačeni na Zapadnu obalu». Osim ako gospodin Kalinić nije zamislio gomilu šatora i kamp-kućica u kojima će oni provesti ostatak svog života (ovo ipak nije precizirao u svom komentaru).

Što se tiče toga, zanimljivo je da Izraelski mediji upozoravaju na to da će veliku količinu ljudi iz Gaze primiti – Ashkelon! A Ashkelon je, za sve koji ne znaju, udaljen nekoliko kilometara sjeveroistočno od granice sa Gazom:

Ashkelon city heads are excited about the possibility of absorbing the evacuees from Gaza. And even the threat of Qassams can't stop them.

Dakle, kako se vidi, gospodin Kalinić nije upoznat sa trenutnim stanjem oko ovog pitanja. Ili – ne želi biti upoznat.

U ovom trenutku se gradi «zid» oko Zapadne obale («zid srama»)

Gospodin Kalinić očito nije upoznat s nekoliko činjenica:

- Odobrena putanja – INTERNACIONALNO – je ona po Zelenoj liniji, koja se smatra startnom granicom Izraela i buduće države Palestine. Kažem «startnom», jer se prema sporazumu iz Osla ostavilo prostora da se o pojedinim problemima dogovara i raspravlja.

- «Zid» se sastoji od 97% žičane ograde i 3% betonskih zapreka i tornjeva i sličnog. Ako je nešto 97%, onda je to večinsko i naziva se tim imenom. Dakle, u pitanju je OGRADA.

- Internacionalna zajednica nema NIŠTA protiv stvaranja zida na nečijem teritoriju: da Hrvatska odluči napraviti istu stvar u Zagrebu, po sredini Trga bana Jelačića, međunarodna bi zajednica smjela jedino vrtiti palčevima po ovom pitanju. To nije njena jurisdikcija. Razlog zašto je međunarodna zajednica uputila prigovor jest da je sporadično stvarno dolazilo do zadiranja u teritorij koji po Oslu pripada Palestincima.Iz tog je razloga Palestinsko građansko tijelo diglo tužbu protiv Države Izrael, DOBILO tu tužbu na IZRAELSKOM Vrhovnom sudu koji je presudio da se OGRADA na spornim dijelovima MORA RAZMONTIRATI, da se oštečenim Palestincima (u pitanju je bilo uništavanje maslinika itd) ima NADOKNADITI ŠTETA, te da se gradnja ograde obustavlja do prosinca 2004-te kada IDF mora Vrhovnom sudu predočiti U DETALJE trasu nove ograde

SVE detalje oko legalizma i legitimiteta ove ograde možete vidjeti ovdje:

(Notta bene: Ono što ćete primjetiti na toj istoj strani je ime Judge Al-Khasawneh. Radi se o ARAPINU koji je SUDAC IZRAELSKOG VRHOVNOG SUDA. Po gospodinu Kaliniću, to je očito jedan kojem «prijeti konačno rješenje» - istina, na vrlo čudnom mjestu – ali ipak prijeti...)

Sharon nastoji izazvati građanski rat da bi napravio «konačno čišćenje» Palestinaca

Najbezobzirnija i najarogantnija izjava u cijelom članku gospodina Kalinića koju on NIGDJE niti RIJEČJU ne podstiče IKAKVIM dokazom. On govori o «genocidu» koji se planira! Time on jednu vladu – nisam Sharonovac, ali u ovakvim slučajevima ne mogu a da ne stanem na njegovu stranu – optužuje da smišlja genocid nad jednim narodom! I to radi BEZ IJEDNOG DOKAZA! Na jednostavnim spekulacijama

Najavljujući povlačenje iz Gaze i pozivajući istovremeno i ministra policije i vojske da spriječe građanski rat u Izraelu (između pobornika i protivnika povlačenja), Sharon zapravo zaziva palestinski građanski rat u Gazi. Time bi pokazao svijetu da se, eto, Izrael povukao iz Gaze, ali da je to dodatno destabiliziralo Bliski istok.

O kojem to građanskom ratu priča Kalinić? Po ovome, očito se radi o IZRAELCIMA? Jer, samo među njima ima pobornika i protivnika povlačenja? No, kakve to veze ima sa Palestincima?

Ukoliko izbije građanski rat, Sharon ili njegovi nasljednici moći će ubrzano krenuti u definitivno 'čišćenje' Zapadne obale i unutar zida koji se trenutno gradi usprkos protivljenju međunarodne zajednice. Skoro dva milijuna Palestinaca koji žive na Zapadnoj obali i u Jeruzalemu jednostavno se ne mogu toliko sabiti u 'geto' omeđen zidom.

IZNENADA, taj građanski rat u IZRAELU bi bio povod za Sharona da ga ide smirivati – u budućoj državi Palestini? Mislim, onoliko koliko se dade razabrati iz Kalinićevog – više to ne bi ni nazvao ovim imenom, ali dobro – članka, Sharonova strategija je izazvati građanski rat među Palestincima i onda upasti, upotrijebiti ga kao opravdanje za pred međunarodnom zajednicom i prigrabiti Zapadnu obalu i Gazu i, naravno, sretno živjeti ostatak života.

Međutim – nije baš jasno kako on to misli izvesti? Po Kaliniću, tako da izazove građanski rat između Izraelaca? Detalji ovog plana poznaju vjerojatno samo Sharon i Kalinić, zapravo, mislim da ipak to zna samo Kalinić.

Skoro dva milijuna Palestinaca koji žive na Zapadnoj obali i u Jeruzalemu jednostavno se ne mogu toliko sabiti u 'geto' omeđen zidom...

Zanimljivo je da gospodin Kalinić se ne sjeća, primjerice, Nizozemske... Tako Judeja i Samrija imaju populaciju od 2,311,204 čovjeka na 5.860 km2, što daje 395 ljudi na jedan km2, dok Nizozemska, s populacijom 16,318,195 ljudi na 33.883 km2 daje populaciju od – 481 čovjeka na 1 km2. (podaci iz CIA Factbook)

Gospodin Kalinić govori da se guraju? Što bi onda tek Nizozemci trebali uraditi? Osvojiti komad Njemačke?

Najvjerojatnije predstoji niz 'operacija' kojima će se pokušati smanjiti broj Palestinaca na prihvatljivu – NULU. Građanski rat u Gazi bio bi idealno pokriće za 'konačno rješenje' Palestinaca na Zapadnoj obali.

Zanimljivo je da gospodin Kalinić ne razlikuje Hamas od Palestinaca. Isto tako, zanimljivo je da gospodin Kalinić nema pojma o tome da je prirodni prirast na zapadnoj obali 3.21% (2004 est.), a u Gazi 3.83% (2004 est.), što je prirodni prirast za koji bi velika većina Euoropskih zemalja (uključujući i Hrvatsku) dušu dala. On ne zna statističke podatke:

In Gaza, for example, the population increased from 731,000 in July 1994 to 1,225,911 in July 2002, an increase of 68 percent. The growth rate was 3.95 percent, one of the highest in the world. According to the UN, the total Palestinian population in all the disputed territories (they include Gaza, the West Bank, and East Jerusalem) was 1,006,000 in 1950, and rose to 1,094,000 in 1970, and exploded to 2,152,000 in 1990. Anthony Cordesman notes the increase "was the result of improvements in income and health services" made by the Israel. Since the intifada, the Palestinian population has continue to grow exponentially, increasing more than 20 percent just from 1995 to 2,000 when it reached 3,183,000 ( izvor: Anthony Cordesman, "From Peace to War: Land for Peace or Settlements for War," DC: Center for Strategic and International Studies, August 15, 2003, pp. 12-13

Prijevod: U Gazi, primjerice, populacija se popela sa 731,000 u srpnju 1994. na 1.225.911 u srpnju 2002., što je porast od porast 68%. Stopa nataliteta je 3.95%, jedna od najvećih na svijetu. Prema UN-u, kompletna populacija na spornim teritorijama (UN pod tim smatra Gazu, Zapadnu obalu i Istočni Jeruzalem) bila je 1.006.000 u 1950-oj, i popela se na 1.094.000 u 1970-oj te eksplodirala na 2.152.000 u 1990-oj. Anthony Cordesman je zabilježio da je porast bio «rezultat poboljšanja zbog primanja i medicinske službe» koju je omogućio Izrael. Od Intifade, Palestinska je populacija počela rasti eksponencijalno, povečavajući se za više od 20% od 1995-e do 2,000-te, kad je dostigla 3.183.000.)

Naravno, u SAD-u dosad nisu vidjeli nijednu povredu ljudskih prava u Izraelu. Tako nisu primijetili ni operaciju 'čišćenja' Palestine od Palestinaca koja traje već više od pola stoljeća. 'Konačno rješenje' bila bi samo točka na kraju rečenice.

Završivši ovako bombastično svoj članak, Kalinić naravno pokazuje da mu rukovanje internetom nije jača strana: sve što mu je potrebno je otići na SLUŽBENE stranice američke vlade zatim kliknuti na lijevom podmenijeu «countries», zatim na «Near east affairs» zatim na «country information» i na kraju na «Israel»; ovdje može naći vrlo dobre podatke o samom Izraelu; ako ga pak više zanima da nisu vidjeli «ni jednu povredu ljudskih prava», onda mu savjetujem menu «International issues» > «Human rights» > «Country reports» > 2003 > Near East and North Africa > Israel and the occupied teritories. Ovdje će vidjeti da se navodi PRAKTIČKI SVAKI slučaj kršenja ljudskog prava sa ovije strane – izraelske i palestinske – i da se čak na nekim mjestima iznose i OSOBNA IMENA.

Kada SAD i praktički sve svjetske nevladine udruge imaju ovakve podatke, zašto onda ne reagiraju? Razlog, naime, leži upravo u tim podacima: oni jasno i glasno pokazuju istinu o Izraelu, a to je da IMA kršenja ljudskih prava, da ima zločina i sličnog, ali nema organiziranog etničkog čišćenja. (Kao zanimljivost, pokušajte na tom istom siteu kliknuti na Francusku ili Englesku i – uživati u stvarima koje niste znali.) Ono što će, ipak, vjerojatno iznenaditi Kalinića su i izvješća o SUĐENJIMA unutar Izraela za ta kršenja.

Da zaključim: gospodin Kalinić na svu žalost, vidi se, nema puno veze sa materijom o kojoj piše. Kako je dobio titulu magistra znanosti, ne znam i – ne želim znati nakon ovakvog članka. Ono što plaši je sljedeće:
Ne može se reći da je Kalinić antisemit – ali se može reći da potpuno nesvjesno (ili svijesno, ali za to nemam dokaza) podstiče mržnju prema Izraelu. Međutim, mržnja prema Izraelu se u Hrvatskoj oblikuje u mržnju prema Židovima, što znači, da Kalinić svojim nesmotrenim izjavama podstiće antisemitizam u Hrvatskoj. Napominjem – to radi jer za svoje komentare nema NIKAKVIH dokaza, već prozvoljno piše, a to onda postaje pamflet. Što je još opasnije, iza njegovog imena stoji SDP koji njegovim riječima daje težinu.

Njegove kolumne se nalaze na T-Portalu, jednom od najposjećenijih portala u Hrvatskoj. To mu daje visoku posječenost i čitanost – što doprinosi širenju ovakvih neodgovornih stavova.

Na kraju, izuzetno je važno napomenuti da autor ovih stihova NIJE nikakav Sharonovac – dapače, smatra da bi Sharon trebao pred sudom odgovarati za neka njegova djela – ali da smatra da je pomodarstvo blaćenja Izraela postalo pretjerano. I, kako se vidi danas, sve opasnije i opasnije, jer vodi u antisemitizam...

Link na originalni članak

Oznake: Pavle Kalinić