Priča prva

Pobjeda Hamasa, manja pomoć EU-a
Link na članak iz Vjesnika

Hamas je preuzeo upravu nad najvećim gradovima koji imaju više od 1,1 milijun stanovnika

ANKARA (Od Vjesnikova dopisnika) - Četvrta runda palestinskih lokalnih izbora, održanih u četvrtak navješćuje vrlo znakovitu izbornu pobjedu pokreta Hamas, a time i nova burna zbivanja na srednjoistočnoj političkoj sceni.

Mnogi analitičari tumače to kao loš predznak za vladajući Fatah i njegovog vođu Mahmouda Abbasa koji će se na općim parlamentarnim izborima 25. siječnja suočiti s još jedinim testom vlastite popularnosti.

Prema podacima Središnjeg palestinskog izbornog povjerenstva, Fatah vodi u 121 gradova i sela, a Hamas u 81. Međutim, Hamas je preuzeo lokalnu upravu nad najvećim gradovima koji imaju više od 1,1 milijun stanovnika. Među njima su i tri od šest gradova na Zapadnoj obali - Jenin, Qalqiliya i Nablus. U mjestima gdje je pobijedio Fatah živi oko 700.000 Palestinaca, odnosno 400.000 manje.

Fatah je, što je posebno značajno, izgubio vladajuće pozicije u Pojasu Gaze. Stoga bi četvrta, posljednja runda palestinskih lokalnih izbora, mogla poslužiti i kao prvi politički barometar uspjeha ili neuspjeha palestinskih stranaka na predstojećim općim parlamentarnim izborima.

U takvoj situaciji, kad su slijedom optužbi za korupciju uzdrmani sami temelji Fatahove opstojnosti na palestinskoj političkoj sceni, Abbasovom glavnom stožeru trebat će mnogo političkog umijeća da se održi na kormilu trenutačno nepostojeće palestinske države.

U Izraelu, gdje Fatah uživa potporu, spremni su, kako se čini, prihvatiti rezultate palestinske političke zbilje.
Za boravka u Tel Avivu, povjerenik EU-a za vanjsku i sigurnosnu politiku Javier Solana je izjavio da bi EU, inače najveći donator palestinskih vlasti, mogla smanjiti pomoć pobijedi li islamistički pokret Hamas na parlamentarnim izborima idućega mjeseca.

»Teško je očekivati da nam stranke koje ne osuđuju nasilje i u tome ustraju budu partneri«, rekao je Solana novinarima. Palestinski ministar Saeb Erekat ocijenio je Solaninu izjavu »neprihvatljivom« jer predstavlja »izravno miješanje u naše unutarnje stvari«.

Dakle, Hamas polako, ali sigurno osvaja sve više vlasti u Palestinskoj Samooupravi.

Izrael je odlučio prihvatiti volju palestinskih glasača.

Europa, je dugo odbijala staviti Hamas na listu terorističkih organizacija i razlikovala vojno i civilno krilo Hamasa i dozvoljavala priljev novca na Hamasove račune, ako su bili za razne socijalne programe (iako svaki strucnjak za teorirtam-početnik... ovdje ne račuam tzv. stručnjake, kao što je wanabee anarhist, ali s plaćom iz raznih proračuna - Pavle Kalinić zna da je socijalna djelanost islamističkih organizacija zapravo da'wa, ili način regrutacije novh članova): sad je Europa, a vjerojatno nakon neugodnih iskustava na svom kontinentu u Madridu i Londonu, ipak pokazala zabrinutost za jačanj Hamasa i spremna je zavrnuti slavine, iz kojih su se, proteklih godina, goleme količine novca slijevale, između ostalog, i u korumpirane političarske džepove (što je i pogodovalo dolasku nekorumpiranog Hamas ana vlast), ali i u terorističke riznice, čime je Europa postala neizravno odgovorna za smrt izraelskih civila.

Saeb Erakat, očekivan, izražava nezadovoljstvo... a sad, priča druga...



Priča druga

Novi uzlet Bibija zabrinuo Palestince
Link na članak iz Vjesnika

ANKARA (Od Vjesnikova dopisnika) - Bivši izraelski premijer Benjamin Netanyahu - Bibi (56) preuzeo je na stranačkim izborima vodstvo Likuda. On je nakon 98 posto prebrojanih glasova dobio 44,6, a njegov glavni suparnik, aktualni šef diplomacije Sylvan Shalom 33 posto glasova. Treći ozbiljniji kandidat Moshe Feiglin, osvojio je naklonost 15 posto stranačkih delegata.

Bibijeva pobjeda, iako očekivana, pokazuje polariziranje snaga na izraelskoj političkoj sceni. Naime, za razliku od premijera Ariela Sharona, Netanyahu je najavio zauzimanje vrlo čvrstog stava prema bilo kakvom povlačenju židovske države s okupiranih palestinskih teritorija.

Netanyahu je, kratko nakon izborne pobjede, obećao jačanje stranke. Rekao je kako s optimizmom gleda na prijevremene izbore. Bibi nije zaboravio i svog glavnog rivala premijera Ariela Sharona. Zaželio mu je što brži oporavak nakon pretpljenog lakšeg moždanog udara, ali ne i izbornu pobjedu.

Hoće li Netanyahu uspjeti pomrsiti račune Sharonu, ne ovisi toliko o njemu, koliko o zdravstvenom stanju njegovog političkog protivnika. U svakom slučaju, s Bibijem Likud postaje agresivniji u borbi za vlast, a Palestinci zabrinutiji.

Netanyahu je rođen u Tel Avivu 1949. Od 1967. do 1973. bio je vojnik i komandoski časnik. Njegov politički uspon počinje 1984. kad je postavljen na dužnost šefa izraelske misije pri UN-u. Četiri godine kasnije, ušao je u Knesset (parlament) i vladin kabinet. Netanyahu je 1996. postao premijer da bi 1999. izgubio opće izbore. Kratko vrijeme obnašao je dužnost šefa diplomacije (2002.-2003.), a potom ministra financija (2003.-2005.). Sa suprugom Sarom ima dvoje djece.

Iako su Izraelci spremni prihvatiti Hamas na vlasti, Palestinci, osim što se ponekad znaju raznijeti među izraelskim civilima još bi Izraelu birali i Vladu. Oni su zabrinuti usponom Netanyahua, koji je, poštujući ono, što je Rabin potpisao, iako se s tim nije osobno slagao, prepustio Palestincima, od svih izraelskih premijera, najviše teritorija na samoupravu.

Za razliku od terorističkog Hamasa, Netanyahu je negdje na potezu od desnog centra do umjerene desnice, političar iz demokratskog društva, koji se desni centar do meka desnica, koji pštuje preuzete obveze, iako se s njima osobno ne slaže... što je, u krajnjoj liniji, njegovo legitimno pravo. Ipak, Konjhodžić mora naglasit da su Palestinci zabrinuti njegovim izborom. Zanimljivo je kako je sam Sharon odjednom postao poželjni umjerenjak.

Nakon svih ovih godina demoniziranja Izraela od strane novinara, a što je počelo Drugom intifadom, meni se pale alarmne lampice, kad novinari, a i europski političari, počnu nekog izraelskog političara tapšati po ramenima... nadam se da će Bibi dobiti izbore i da će ga, za to vrijeme, pratiti samo prijekori licemjerne Europe i (gotovo) zločinačkog novinarstva (vidjeti slučaj al Dura).