SHARON PO SALIHU KONJHODŽIĆU

Kritika medijskih izviješća s Bliskog istoka i o Bliskom istoku, s posebnim osvrtom na hrvatske medije

Published 06 siječnja, 2006 by Michal | E-mail this post

Konjhodžić:

Drugi moždani udar koji je pogodio Ariela Sharona (77) u srijedu navečer ne mora značiti i kraj njegovog života, ali je sasvim sigurno to posljednja etapa jedne političke karijere koja će ostaviti duboke tragove u potrazi za dugo očekivanim i željenim srednjoistočnim mirom. Sharon je nakon operacije u besvjesnom stanju bio priključen na umjetna pluća.

General-jastreb koji se vremenom pretvorio u mirotvorca i izrastao u respektabilnog državnika imao je velike planove, odlučan da se osnivanjem nove stranke Kadime riješi ekstremnih desničara. Okupljanjem snaga mira nastojao je stvoriti što čvršću nacionalnu platformu koja bi mu osigurala neprikosnoveni pregovarački autoritet u odnosu s Palestincima, nakon općih parlamentarnih 28. ožujka. Ankete su Sharonu davale znakovitu prednost u odnosu na ostale političke suparnike.

Sharon, poznat po nadimku »buldožer«, kombinirao je vrlo uspješno silu i diplomatsku vještinu. Uvažavao je samo vlastita pravila vizije mira zbog čega je i napustio desničarski blok Likud u čijem osnivanju je svojedobno osobno sudjelovao. No, Sharon je vremenom sazrijevao.

Dosad jedino povlačenje s okupiranih teritorija izveo je Menachem Begin... pogađate, desničar. Baš njegova pripadnost desnoj opciji i omogućava povlačenje takvih poteza, jer se mogu uhvatiti u koštac s naseljenicima i postići koncenzus u narodu.

Što se, pak, ektremnih desničara tiče - oni su, u Izraelu, stavljeni VAN ZAKONA. To su naime Kahane-Chai (KACH). Likud nije ekstremna desnica, nego desnica, što je sasvim LEGITIMNA politička opcija.

Konjhodžić:

Shvatio je da će Arapi između Sredozemnog mora i rijeke Jordana za deset do petnaest godina činiti više od 50 posto stanovništva. Jedini odgovor na taj otvoreni izazov Sharon je našao u stvaranju dviju država: Izraela i Palestine. On je na putu do tog cilja bio jedini autoritet koji mogao donijeti teške odluke o povlačenju s palestinskih teritorija i uvjeriti Izraelce da to prihvate.

Demografske projekcije su se, dosad, uvijek pokazale pogrešne. Sharon se, dosad, povukao jedino iz Gaze i izoliranih naselja u sjevernoj Samariji... što bi on, po pitanju povlačenja, radio sutra, možeo samo nagađati, jer je povlačenje s područja gdje Izrael nema stratešku dubinu, a istovremeno, baš u tom području, živi njegovo gotovo cjelokupno stanovništvo, ipak malo drugačiji problem.

Bila bih sklona prije povjerovati u prebacivanje inicijative na neprijateljski teren, što je Sharon dobio jednostranim povlačenjem iz Gaze i 4 naselja u sjevernoj Samariji.

Konjhodžić:

Malo je onih i među najvrsnijim komentatorima koji mogu predvidjeti što bi mogao značiti Sharonov odlazak sa srednjoistočne političke scene. Sharonov politički nasljednik Ehud Olmert objektivno nema njegovu političku karizmu, privlačnost i kredibilitet. On je, istina, u petak potvrdio da će se izbori za Knesset održati u zakazanom roku, ali se čini malo vjerojatnim da će uspjeti očuvati Sharonovo političko nasljeđe.

U Izraelu je sve više upitno ne samo tko će biti novi Sharonov nasljednik već što će biti s Kadimom. U igri su mnoge političke sudbine, uključujući i bivšeg vođu laburista Shimona Peresa, ministra obrane Shaula Mofaza i mnogih drugih koji su se priključili Sharonu.

U izraelskoj nedovršenoj priči, Peres, koji želi sačuvati nobelovsku aureolu mirotvorca mogao bi se vratiti u svoje staro laburističko »jato«. U tim neizvjesnim gibanjima, u ulozi glavnog junaka mogao bi se ponovo pojaviti bivši premijer i novi vođa Likuda Benjamin Netanyahu. Na drugoj, palestinskoj strani, opći izbori 25. siječnja, ako se održe zbog sporenja oko glasanja Palestinaca u istočnom Jeruzalemu, mogli bi donijeti pobjedu Hamasa. Sudar tih dviju političkih krajnosti vodio bi novom međunarodnom pritisku da se učine obostrani ustupci na putu mira.

Ako se Peres vrati u Likud, još će jednom pokazati da je prije svega - politički oportunist.

Vjesnik

2 odgovor(a) na “SHARON PO SALIHU KONJHODŽIĆU”

Anonimno on 09 siječnja, 2006 18:54

salih opet lažira istinu.
naime, pitanje glasanja palestinaca u jeruzalemu je vezano uz izrraelsko odbijanje da prihvate hamas kao legitimnu političku opciju.

hamas je teroristička organizacija, osim ako pitate saliha ili europsku uniju.
Anonimno on 21 travnja, 2006 06:50

Slucajno sam naisla na ovu stranicu trazeci nesto o Kalinicu. Nisam bog zna sto procitala osim ovih par komentara na clanak o Kalinicu, ali moram reci da su mi najvise privukli paznju ova imena "autora"...cista zeka i sprdnja s arapskim/muslimanskim imenima - kako da vas sad uzmem za ozbiljno?

Abu Nafta?
Abu Jamezdin? (mogao je i Dzemsudin)
"Malik, Malik"...(hahaha - na sto drugo asocira nego na "Otac na sluzbenom putu" - pa jos Tintilinic...:)
Abu Zemberek (zemi burek..)
Muda Labudova???? LOL!

Svaka cast na inventivnosti!